Istorija i vjerovanja: Kako su strah, seks i moć oblikovali drevnu mitologiju

01.08.2022.

Mitologija je prepuna boginja koje su pomjerale granice u korišćenju seksa u ostvarivanju moći – i tako manifestovale našu anksioznost. Dejzi Dan se bavi ovim svirepim božanstvima koje u isto vreme poštujemo, ali ih se i plašimo.

Tokom prvog vijeka kupači u gradu Batu koji su pretrpjeli tu sramotu da im, tokom kupanja, ukradu odjeću, tačno su znali koga da pozovu u pomoć.

Boginja Sulis je bila zadužena za tople i hladne kupke, kao i za uranjanje u bazene u rimskom kompleksu, a bila je poznata i po sposobnosti da liječi.

Imala je i naročit kapacitet za osvetu.

U njenom izvoru je pronađeno preko stotinu drevnih tabli sa kletvama pomoću kojih su gnjevni građani, oštrim riječima, molili boginju da kazni one koji su otimali tuđe stvari.

Lopovi, pazite se!

Sulis je samo jedna od boginja koje se pojavljuju na izložbi Ženska moć, u Britanskom muzeju u Londonu.

U istraživanju istaknutih ženskih božanstava i drugih poštovanih likova sa šest kontinenata u rasponu od nekoliko hiljada godina, izložba je raskošna i po svom obimu, ali i po broju božanskih pojava.

Galeriju sa Sulis, koja je lokalna manifestacija rimske boginje Minerve, dijele i egipatsko božanstvo Sekmet, hindu boginja Kali, japanska Kanon i meksička Koatlik.

Zapanjujuće je koliko je ovih boginja bilo obožavano zbog kontradiktornih osobina.

Baš kao što je Sulis bila poznata po sposobnosti za liječenje i pružanje osvete, tako je i Inana iz drevne Mesopotamije bila viđena kao boginja seksa i rata.

Rane pjesme je opisuju kao strašnu boginju koja ubija muškarce na bojištima i tješi ognjišta koja su ostala bez njih.

Neki drugi pisani izvori je slave zbog seksualne potencije koju dariva smrtnicima koje protežira.

Simerijanski kraljevi su se trudili da kombinuju dva svijeta tako što su proricali vođenje ljubavi sa Inanom ne bi li zadobili njenu zaštitu tokom ratova.

Bio je to, makar djelimično, način da se oslobode straha od njenih moći.

Sposobnost boginje da pređe društvene granice uspostavljene među polovima bila je jedna od glavnih stvari koje su ih izdizale od ostalih smrtnica.

Inana, za koju se smatralo da ima moć da muškarce pretvara u žene i žene u muškarce, i sama je ponekada bila opisivana kao da je muškarac.

Profesorka Meri Bird, koja je bila jedna od pet gostujućih saradnica na izložbi, u prologu za katalog primećuje da je i grčka boginja mudrosti Atina imala,,ratničke atribute koji su suštinski nespojivi sa grčkim konceptom ženskog pola”.

Rimska boginja Venera je granice prihvatljivog prelazila sa izuzetnim samopouzdanjem.

Kao i Inana, i ona je mjesto pronašla u muškim srcima na bojištu, ali i u spavaćoj sobi.

Meri Bird to objašnjava:,,To vam je Venera i njena nepokolebljiva i nezaustavljiva moć čežnje koja na neki način Rimu donosi vojne pobjede”.

Julije Cezar je tvrdio da je bio potomak Venere preko njenog sina Eneja, heroja koji je postao bjegunac u Trojanskom ratu, pa je boginju trajno postavio na jedan od novčića iz njegovog doba.

I kasnije vođe su na rimsku boginju gledali kao na obilježje svoje vlasti.

Minerva je bila prikazivana u društvu Velingtona i Napoleona, kao i kraljice Elizabete Prve.

Sama ideja da su moćne žene bile važnije ženama nego muškarcima u istoriji, svakako je pogrešna.

Amenotep, faraon 18. dinastije u Egiptu, je otišao tako daleko da je naručio veliku količinu skulptura boginje Sekmet za svoju mrtvačnicu na Nilu, vjerujući da će to oterati pomor i kugu.

Muškarci su odgovorni i za neke od kultnih statua boginja i drugih umjetničkih dela koja su preživjela do današnjeg vremena.

Belinda Krerar, glavna kustoskinja izložbe, kaže za BBC Kulturu:,,U većini slučajeva ne znamo tačno ko je pravio eksponate. Pretpostavljamo da su to bili muškarci, ali ne nužno. U prvom dijelu izložbe postoji jedna bronzana posuda, vjerovatno napravljena u Birmingemu, koju su dekorisale žene”.

STRAH I POŠTOVANJE

Iako se za mnoge boginje smatra da su svoju podršku davale ženama pri začeću i rađanju, postoje i one koje su imale moć da rade suprotno.

Moćne žene su u stvari mogle da budu i izvor nelagode kod žena baš u onoj sferi u kojoj je njihova pomoć bila najpotrebnija.

Simerijanska boginja Lamaštu, koja imala glavu lava i vilicu magarca, umjela je, vjeruje se, da se ušunja u kuću u kojoj se žena porađala ne bi li joj ukrala bebu.

U Meksiku je boginja Sivatateo u sebi nosila duše majki koje su umrle tokom porođaja.

Priča se da se ona tokom pet dana u Astečkom kalendaru vraćala da otima novorođene bebe iz njihovih kolijevki.

Lilit, prva Adamova žena, je takođe donosila smrt novorođenčadima, kao i sterilitet.

Upečatljiva skulptura sa njenim likom koju je napravila savremena umjetnica Kiki Smit, postavljena je visoko na jedan od zidova izložbenog prostora.

Njene prodorne plave oči mogle bi i da vas zastraše.

Ova božanstva su bila prava, duboka manifestacija ljudskih strahova.

Ispravno bi bilo reći da je strah pomogao u oblikovanju velikog broja priča o moćnim ženskim figurama koje znamo.

U mnogim ranim kulturama, planeta Zemlja je bila smatrana ženskom, ili makar oslonjena na ponašanje zemaljskih boginja.

Drevni grčki mit o Demetri i Persefoni, na primjer, objašnjava postojanje godišnjih doba.

Kada je čula da je njenu ćerku oteo Had, Demetra je, oplakujući je, izazvala propast usjeva koje je inače štitila.

Persefona je zbog toga što je pojela sjemenku nara dio godine provodila u mraku.

Njen povratak na površinu je obradovao njenu majku i postao vijesnik proljeća i svih plodova koje donosi to godišnje doba.

Slično tome, u nekim hindu tekstovima boginja Šri-Laksmi se opisuje kao ona koja napušta Zemlju pošto je iz osvete uništila usjeve.

Ovakve priče su bile uverljive jer je ženska moć bila od suštinske važnosti.

U hinduizmu se za Šivinu ženu Sati verovalo da je postala dio fizičkog svijeta nakon što je umrla.

Njeno tijelo se rasprslo u komadiće iznad tla i tako inspirisalo stvaranje Kamkija hrama u Asamu, baš na mjestu na kojem je navodno njena vulva našla utočište.

Čak i danas se tamo održava festival u sezoni monsuna.

Sledbenici u čudu posmatraju kako prirodni izvor vode dobija crvenu boju zbog curenja oksida gvožđa. Kao da je boginja dobila menstruaciju.

Svi ovi vidovi obožavanja su izuzetno važni, ali teško je oduprijeti se utisku da su muškarci ti koji su ženska božanstva obdarili nadljudskim moćima ne bi li time ilustrovali viziju svijeta na Zemlji kojom vladaju žene.

Egipatska Sekmet je bila poznata kao boginja koja je bila sposobna da podari život, kao i Šri-Laksmi i Demetra, ali je mogla da izazove i uništenje.

Govorilo se da je poslata da pljačka i otima nakon što su se smrtnici pobunili protiv njenog oca koji je bio Ra, bog sunca.

Sekmet je radila ono što joj je bilo rečeno, ali se i zanijela. Ra je bio zgrožen kada je uvidio koliko je krvožedna, pa je opozvao.

Jedini način na koji je mogao da je zaustavi je bio taj da joj umjesto krvi poturi alkohol od kojeg je ona postala opijena i nesposobna da nastavi krvoproliće.

Pa čak i danas, više se plašimo moćnih žena nego što ih poštujemo ili barem što ih predstavljamo prijetećim zbog njihovog uspjeha i sposobnosti da pomijeraju granice.

Ako nam primjeri iz prošlosti otkrivaju bilo šta, onda znamo da su žene koje vladaju uvijek spremne da se uzdignu i da prkose očekivanjima.

One su briljantne u tome da ne budu ono što se od njih očekuje.

 

izvor:BBC/Oslobođenje/FOTO:Oslobođenje