Koliko ima pjesama o selu i poljoprivrednim radovima, dovoljno je zagledati se u epsku narodnu poeziju, tačnije u posleničke pesme.

Sjetimo se stihova “Nadžnjeva se momak i devojka”: Momak nažnje dvadeset i tri snopa, a djevojka dvadeset i četiri. Ne zaboravimo pjesmu nadmudrivanja “Ovčara i djevojke”: Žetvu žela ljepota devojka, zlatnom rukom i srebrnim srpom…Ako si mi snoplje povezao, tvoje ovce po strnjici pasu. A mnoge pjesme nastale su da bi lakše prošlo vrijeme u poslu: Ili grmi. il’ se zemlja trese? Ili bije more o bregove? Niti grmi, nit’ se zemlja trese, niti bije more o bregove, već to jezdi Jablanova moba.

Prije više decenija se tako pjevalo bez ili sa muzičkom pratnjom, a onda su nove tehnologije putem radija i televizije brže popularizovale pjesme koje opisiju agrarna djelanja. Neke imaju metaforično značenje, a neke doslijedno. Uživo smo ih najčešće slušali na seoskim svadbama i manifestacijama, ispraćajima u vojsku i u lokalnim kafanama, a danas zbrajamo hitove poljoprivrede Srbije:

6. Rokeri s Moravu – Stojadinka ovce šiša
Nismo mogli ovu listu da sastavimo bez moravskih Rokera. Iako mnoge njihove pjesme imaju nerijetko erotski i šaljiv kontekst, Boris Bizetić, Zvonko Milenković, Branislav Anđelović i Branko Janković ipak predstavljaju simbol šumadijskog sela sa svojim šajkačama, vunenim čarapama i jelecima koje su svojevremeno nosili.

Stojadinka ovce šiša, pripomaže ju Radiša, ovce strižu, u džak vune meću, janjci bleju, makaze zvekeću. Zvec, zvec.. kaže se u pjesmi koja opisuje strižu ovaca, atmosferu u štali, a koja u stvari govori o ljubavi na pomolu između Stojadinke i Radiše. Pjesma je nastala davne 1982. godine sa albuma “Naj veri best”.

5. Rade Jorović – Selo moje lepše od Pariza

Jorović, legenda narodne muzike, ostavio je vrijednu pjesmu u zavještanje našim poljoprivrednicima za sva vremena – Moje selo lepše od Pariza.

“Znaš gdje su Goračići? Ne znaš? Evo, sad ću da ti objasnim. Nije to selo ne znam kako posebno, da ne ispadne da ga mnogo hvalim, ali meni je ono i mnogo i sve. U njemu sam rođen. Goračići su nedaleko i od Guče i od Čačka, to ti je selo za koje pjesnik davno reče “Selo moje, ljepše od Pariza”.”, rekao je u jednom intervjuu za Kurir Rade opisujući nastanak pesme sa istoimenog albuma, pre više od četiri decenije.

 

“Selo moje, ljepše od Pariza, lijepo iz daleka, još ljepše iz bliza, na kući se odžak puši, na tavanu meso suši, ja sam seljak u srcu i duši… Čim započne vjetar obraze da siječe, ja pršutu sjeckam, kasno do uveče, grijem meku rakiju, na sred ognjišta, ljubim svoju seljančicu i ne radim ništa”. I zaista, ima li šta ljepše?

4. Dobrivoje Topalović – Kosili smo sijeno

Još jedna legenda narodne muzike ispjevala je pesmu o kosidbi sijena još 1973. godine. Stihovi koji govore kako otac i sin zajedno kose sijeno, suše ga, plaste… po danima u nedelji, na kraju otkrivaju kako zarađeni novac od napornog seoskog rada može vrlo lako da se proćerda.

“Kosi tata, kosim ja, kosili smo obadva…U subotu rano popili smo seno, u nedelju rano plakali smo zajedno.” Međutim, pjesma Dobrivoja Topalovića može da ima još značenja; o povezanosti oca i sina, porodičnim vrijednostima i nestalnosti stečenog bogatstva. S druge strane, postoje naznake da se radi čak i o plagijatu, pisali su pojedini mediji.

3. . Rade Jorović – Al’ je lijepo biti seljak

Moramo ponovo da se vratimo na Jorovića, jer je njegova diskografija bogata sadržajem koji ovim tekstom opisujemo. Pjesma “Al’ je lijepo biti seljak” nastala je 1983. godine u okviru istoimenog albuma. Stihovima govori o ljepoti života na selu, slobodi koji imaju ljudi na selu – što je u stvari najveće bogatstvo. “Ne bježi od rada”, ali ne želi ni da mu se na tome svodi život, te poručuje da ima samo jednu brigu “da ga zdravlje služi”, jer život je samo jedan.

“Al’ je lepo biti seljak, moja zemlja, moj kućerak, ne zvoni mi sat nad glavom, uredno sam sa državom, traktor imam, ne kopam, ko me plaća da se sekiram, dedovi mi prepisaše lijek, grlim, ljubim, produžavam vijek”, jasan je Jorović bez daljeg objašnjavanja.

2. Olivera Katarina – Ječam žela

Mada su staru pjesmu “Ječam žela” izvodile mnoge, navodimo pevanje Olivere Katarine iz 1982. godine. Kosovka djevojka žanje ječam i govori mu: “ječam žito, majčice, sjeme plemenito, ja ga žela, a ja ga ne jela”, kao razlog navodi se “Svatovski te konji pozobali…Ili moji, ili brata moga”. Značenje stihova je široko, od žetve ječma do toga da kosovku djevojku udaju, a da ona u tome nema uticaja.

Izvorna verzija ove pjesme ima dodatne i nešto drugačije stihove, te se vjeruje da je zbog toga bila zabranjena za vrijeme komunizma u nekadašnoj Jugoslaviji.

“Kosovski te, majčice, konji pozobali, vrani konji slavne srpske vojske”

Ostatak pjesme govori o zaveštanju Nemanjića na Kosovu i Metohiji: “kad se vojska, majčice, na Kosovo vrati, i napoji konje na Sitnici…I projezdi do Gazimestana…i Prizrena, majčice, grada carevoga, sve u spomen roda Nemanjina”. Ova verzija pjevala se na ovim prostorima do kraja Drugog svjetskog rata.

1.  Radoš Bajić (duet sa Nedeljkom Bajićem) – Selo gori, a baba se češlja

Po ličnom izboru autorke, ova pjesma zaslužuje “podebljano” prvo mjesto. Glumac i reditelj Radoš Bajić je kroz seriju “Selo gori, a baba se češlja”, prvi put emitovanu 2007. godine, ovjekovječio savremeno srpsko selo, ali i poetsku priču o njegovom gašenju.

Upravo o tome govori i naslovna pesma. “Pada tama, al’ nikako noć, nigdje plota da iščupaš koc” – čini se da dolazi kraj srpskom selu jer se tama nadvila nad njim, sve će manje biti šuma i zabrana, rodnih njiva…

“Svako ide gde može i hoće, nikog nema da obere voće” – mnogi odlaze trbuhom za kruhom, za boljim. Sela se osipaju, nema radne snage, ali ni onih koji bi iz drugih mjesta došli da plaćeno oberu voćnjak…

“Sviće zora, al’ nikako dan, svi dođoše, a ja opet sam” – Iako se po medijima govori o povratnicima – građanima koji kupuju kuće i imanja u seoskim sredinama, da li oni znaju vrijednost tog okruženja ili svoju otuđenost samo prenose na drugo mesto.

Srbija ima plodno zemljište, izvore ljekovite vode, idealne geografsko-klimatske odlike za uzgoj maltene bilo koje poljoprivredne kulture, ali Bajić pesimistično završava svoj hit “Bog nam dao, a sve nam je džaba.” Čini se da nikoga nije briga da to sačuva pa “gori selo, a češlja se baba”.

Da ne izostavimo i…
Kako smo gore spomenuli, mnogi izvođači pjevali su o selu i seljaku na šaljiv način, te predstavljamo i neke pjesme koje nisu ušle u uži izbor, a svojom temom nisu ostale dužne poljoprivredniku:

Slaviša Milovanović Švaca – Poljoprivrednik
Suncokret – Vuk i krava
Špicer bend – Poljoprivredni bećarac
DJ Krmak – Seljak i manekenka
Cache X Djavo X Režma – Seoski gangster

Ako imate svoje favorite ovde nespomenute, možete ih ostaviti u komentaru

izvor:Agroklub/FOTO: Depositphoto/budabar