Sve je više lokaliteta u Srbiji koji dobijaju fenomenalne kritike čuvenih svjetskih magazina. Nakon što je britanski „Gardijan“ Atomsku banju Gornja Trepča kod Čačka uvrstio među top deset u jugoistočnoj Evropi, američki „Forbs“ svrstao je Nacionalni park Tara među pet prirodnih čuda na Balkanu koje treba vidjeti ističući da je ovo područje nepregledno šumsko prostranstvo borova, jele i smrče i da postoji veliki biodiverzitet kultnih balkanskih vrsta koje žive unutar njegovih granica.

Da to nije bilo bez razloga i da na planinskoj ljepotici na jugozapadu Srbije zaista ima šta da se vidi, potvrđuje i podatak da je upravo Tara prirodno stanište endemske vrste Pančićeve omorike, ali i jedino mjesto na Balkanu koji ima specifični rezervat prirode – Crveni potok.

– Na svojoj teritoriji Tara krije 17 specifičnih rezervata prirode koji se prostiru na 3323 hektara, a jedan od najstarijih koji je pod prvim stepenom zaštitite, jeste rezervat Crveni potok. Od izuzetnog je značaja za naučnike, jer je u njegovom središnjem dijelu smještena takozvana Tepih livada, jedno od rijetkih preostalih tresetišta u Srbiji – rekao je za RINU Ranko Milanović iz NP Tara.
Taj lokalitet je dio šumo tresave u središtu rezervata, a naziv je nastao zbog mekoće podloge usljed ugibanja tresetnih slojeva. Na Tepih livadi se nalaze rijetke vrste bijelih mahovina koje polako nestaju, a od izuzetnog su značaja za čovječanstvo.

– One vezuju velike količine ugljen-dioksida, akumuliraju ga i prave treset, koji ima veliku važnost ali površine pod tresetnicima sve su manje i manje. Neophodna je maksimalna zaštita ovakvih lokaliteta i da se zabrani posjeta turista, jer se Tepih livada gaženjem uništava, a posljedice mogu biti dalekosežne – izjavio je prof. dr Marko Sabovljević sa Biološkog fakulteta u Beogradu.
Rezervat Crveni potok nalazi se na visoravni Mitrovac, a ime je dobio po tome što se voda preliva preko zemlje crvenice, pa cijeli predio dobija upravo tu boju. Pod strogu zaštitu stavljen je pedesetih godina prošlog vijeka, a do tada kroz njega ljudska noga vrlo rijetko je koračala. Obrastao je mješovitom šumom smrče, jele, jove i Pančićeve omorike.

– Ovo je jedini primjer u svijetu da se Pančićeva omorika može naći na tresetu, ali ona je ovdje izuzetno ugrožena jer je ostalo još samo tri stabla. U okviru prekograničnog projekta koji se realizuje u cilju zaštite ove endemske vrste, naučnici su uzeli u obzir sve faktore koji doprinose njenom nestanku, i nadamo se da ćemo uskoro doći do rješenja. Jedan od kurioziteta u ovom rezervatu jeste Crna Jova koja mahom raste u močvarnom području, a ovdje je nadmorska visina preko 1.000 metara – rekao je Ranko Milanović.

Oči u oči sa mrkim medvedom samo na Tari
Osim po endemskim vrstama, padine ove planine su jedno od rijetkih mjesta gdje još uvijek žive mrki medvjedi. Skrovita stanište Tare omogućila su opstanak najbrojnijoj i najznačajnijoj populaciji medveda u Srbiji. U Nacionalnom parku Tara živi oko 60 odraslih jedinki, a njih 18 je markirano i prate se preko GPS ogrlice i foto zamki.

– Godinama unazad vrši se monotoring mrkog medvjeda. Na taj način ustanovili smo da se itekako puno kreću. Dešavalo se da mlađi medvedi koji traže svoj životni prostor pređu dnevno do 60 kilometara, a neki su za devet mjeseci prešli čak oko 1800 kilometara, međutim većina njih se vraća u svoje prirodno stanište tokom hibernacije – rekao je Milanović.
Tara kao prirodno stanište mrkih medvjeda često je na turističkoj mapi ljubitelja životinja. Da bi se potpuno spojili sa prirodom posjetioci su u mogućnosti da obiđu i autentične čeke na koje medvjedi dolaze po hranu.

 

izvor:Telegraf/FOTO: printscreen