Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra, 5. januara, obilježavaju Tucindan, praznik koji se proslavlja dva dana pred Božić.

Tucindan je dobio ime po tome što se vijekovima na taj dan “tuklo” , tj. ubijalo sjekirom ili nožem jagnje ili prase za Božić.

Vjeruje se da se ovaj običaj vjerovatno zadržao još iz paganskih, mnogobožačkih vremena i bio je u vezi sa prinošenjem žrtve. Vremenom, crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer poslije Božićnog posta, dugog šest sedmica, sa mrazevima i zimom koja je u ove dane obično najjača, jaka hrana dobro dođe.

Za božićnu pečenicu se bira najljepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.

Prema narodnom vjerovanju, od te pečenice zavise sreća i blagostanje kuće. Prase se namijeni znatno ranije i hrani posebnom hranom, odvojeno od ostalih.

Životinja treba da bude bijela, bez biljega i tjelesnih nedostatka. Peče se sutradan, na Badnji dan, a jede za Božić.

Postoje veoma važna vjerovanja i običaja za Tucindan:

• Na Tucindan se ništa ne smije davati iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari odlaziti iz doma. Misli se na novac. Taj dan jedino šta možete da uradite je da vratite sve dugove kako bi vam godina dobro prošla.
• Na ovaj veliki praznik ne valja tući djecu, jer će cijele godine biti nevaljala i jer će im, vjeruje se – izaći čir na svakom mjestu gdje su udarena. Ako nekoga i slučajno udarite, ili se ogrešite, taj mora brzo da izgovori: „Čiri, miri da imaš dvadesetčetiri“.
• Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić.
• Prema verovanju, ništa se ne daje niti iznosi iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog domaćinstva. Ako imate neke dugove ili neizmirene račune, ovaj dan je pravo vrijeme da ih vratite.
• U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na podu. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus i ostala posna hrana. Za večerom domaćin mora biti okrenut ka istoku.

Izvor: Nezavisne / Foto: Nezavisne