Prema novijim istraživanjima o uticaju braka na mentalni status, čini se da bračna zajednica baš i nije idealna okolina za mentalno zdravlje, već je – kako to pažljivo saopštiti? – mogući okidač demencije

Ako vas neko ko dvadeset godina živi u braku uporno uvjerava kako je bračni život bolji od samačkog jer je blagotvoran za psihu i mentalno zdravlje – nemojte mu vjerovati na riječ. Dugo se među „običnim ljudima“ – pa i u nekim naučnim krugovima – uzimalo zdravo za gotovo da je brak povoljno okruženje za održavanje dobrog zdravlja bračnih partnera, jer — što ti fali u braku? — imaš s kim popričati i podijeliti brige i radost, manje je stresa, redovniji su obroci i seks, imaš nekoga da ti kaže da si zaboravio staviti protezu kad izlazite na večeru…

Pa ipak, nauka se ne oslanja na podatke temeljene na vjerovanjima i ličnim iskustvima, već na činjenicama prikupljenim tokom kvalitetno osmišljenih i provedenih istraživanja, studija i proučavanja. Tako se dogodilo da se u jednoj novoj, vrlo opsežnoj longitudinalnoj studiji (nedavno objavljenoj u prestižnom naučnom časopisu Alzheimer’s & Dementia) u rezultatima iskritikovalo nešto što će vjerovatno unijeti solidnu dozu nemira u zajednička domaćinstva širom svijeta: pokazalo se da brak statistički korelira sa značajno višim rizikom od razvoja demencije kod bračnih partnera.

A podaci iz kojih je izvučena ta korelacija nisu ni oskudni ni nebitni: istraživanje je obuhvatilo preko 24.000 saučesnika i trajalo je punih 18 godina. Dakle, ono kad se spominju „dugoročne posljedice braka“ — e pa, evo ih!

Što bračnije, to mrač… ovaj… dementnije.

Istraživači s Državnog Univerziteta u Floridi i Univerziteta u Monpejeu analizirali su podatke prikupljene iz statističkih i zdravstvenih podataka američkog Nacionalnog centra za Alchajmerovu bolest (NACC). Bračni parovi i samci – učesnici istraživanja – na početku studije su svi bili mladi, tjelesno i mentalno zdravi, bez dijagnoze demencije, a njihovo zdravlje se potom pratilo tijekom gotovo dva desetljeća.

A kada su se nakon dugogodišnje praćenja njihovog mentalnog zdravlja svi ti podaci prikupili, posložili i statistički obradili, slika nije bila baš romantična: 22% oženjenih osoba (oba pola!) tijekom 18-godišnjeg bračnog života je razvilo neki od oblika demencije, dok je kod razvedenih i nikad oženjenih taj udio iznosio samo 13%.

Ako ste pomislili da je istraživanje bilo manjkavo i nepotpuno, pa nije uzimalo u obzir i druge moguće „okidače“ koji se inače smatraju bitnim uzrocima nastanka demencije – varate se: statistička razlika je ostala značajna i nakon što su u analizu uzeti u obzir i faktori poput dobi, opšteg tjelesnog zdravlja, genetike i rizičnih životnih navika (prehrana, pušenje, alkohol…).

Dakle, nije stvar jednostavno u tome da su samci i samice generalno zdraviji, da jedu manje masnoća i rafiniranih šećera ili manje piju i više se bave sportom od oženjenih i udatih. Ne, dame i gospodo, brak je – sam po sebi, kao takav – značajan rizični faktor za nastanak demencije.

Što je demencija?

Pojam ‘demencija’ ne označava jednu bolest, nego skup simptoma u koje se ubrajaju gubitak pamćenja, govorne teškoće, zbunjenost i promjene ličnosti.

Najčešći uzroci tih simptoma su vaskularna demencija, Alchajmerova bolest i demencija s Levijevim zrncima.

Procjenjuje se da trenutno širom svijeta živi više od 55 miliona ljudi s nekom od navedenih vrsta demencije.

U bračnoj postelji: vas dvoje, Alchajmer i Levi

Pored rizika za razvoj svih stanja koja se ubrajaju pod zajednički naziv demencije, brak se u dva slučaja pokazao uzročnim faktorom i kada se gledalo na rizik od nastanka pojedinačnih, specifičnih oblika demencije – Alchajmerove bolesti i demencije s Levijevim zrncima.

Istovremeno, brak nije imao značajan utjecaj na rizik od vaskularne demencije – dakle, ko je u braku, možda nema veći postotak začepljenih krvnih žila mozga, ali znatno češće gleda u osobu do sebe i pita se: A ko je ovo?

Moguće je da se ove bolesti i preklapaju – u tzv. miješanim demencijama (mixed dementia), kada mozak samome sebi kaže: “Zašto stati samo na jednom tipu propadanja neurona?”

A ako se upitamo: zašto baš brak, tada će nam naučnici (očigledno svjesni osjetljivosti teme, a neki vjerovatno i sâmi u braku) predložiti nekoliko mogućih objašnjenja:

1. Hronični bračni stres – život u lošem braku može biti izvor dugotrajnog psihološkog opterećenja, što baš i nije idealna podloga za očuvanje kognitivnih sposobnosti
2. Odgođena dijagnoza – samci u pravilu rjeđe idu liječniku, pa im demencija možda nije dovoljno rano dijagnosticirana, iako već desetak godina pokušavali uključiti mikrotalasnu pomoću daljinskog od TV-a
3. Socijalne mreže (ne virtualne, ne Facebook) – količina društvenih veza i žive komunikacije s ljudima, a ne bračni status sam po sebi, može biti ključna za mentalno zdravlje.

Naime, neke druge studije, poput one objavljene 2022. u Frontiers in Aging Neuroscience , pokazale su da društvena povezanost, a ne sam čin sklapanja braka, ima najjači zaštitni učinak na mozak. Dakle, neko može živjeti samačkim životom, ali ako je okružen prijateljima i komšijskom ekipom za pivo i kafu – mozak mu je na sigurnom. Istovremeno, ako se nalazi u braku koji funkcioniše kao „zlatni kavez“ koji bračne drugove koji su „jedno drugome cijeli svijet“ izoluje od ostatka cijelog svijeta… takav „mozak na kratkom lancu“ ima znatno veće šanse da upadne u jamu demencije.

“I šta ćemo sad, doktore moj?”

Sve ovo ne znači da bi bračni partneri trebalo hitno krenuti na sesije bračne psihološke podrške i terapije, niti da bi trebalo da se upute u matični ured po papire za razvod. Ali definitivno znači da se na brak prestane gledati kao na neku univerzalnu zdravstvenu dobrobit, mjesto na kojem zdravo jedemo, živimo s manje stresa, zadovoljniji smo i manje nesrećni od onih jadnika koji žive sami ili -božesačuvaj!- u vanbračnom grijehu.

Savjeti za zaštitu mozga (a da se ne morate razvoditi)

Družite se s ljudima – i neka to bude što više offline!

Imajte kućne ljubimce.

Spavajte više nego vaši kućni ljubimci.

Jedite ribu i povrće; može povremeno i nekakav fast food, ali obavezno i namirnice s oznakom “superfood”.

Rješavajte mozgalice, križaljke i izbjegavajte rasprave sa strućljacima na društvenim mrežama.

Neki brakovi zaista jesu izvor stabilnosti i ljubavi… ali neki – ako je vjerovati ovoj studiji – više nalikuju sporo ali neminovno napredujućoj neurodegenerativnoj bolesti s legalnim papirima potpisanim u matičnom uredu.

Ako ništa drugo, neka vam ova istraživanja budu naučno utemeljen izgovor da si ponekad priuštite malo samoće. Ili druženja sa starom ekipom. Čisto zbog zdravlja vlastitog mozga. Jer možda je progresivna zaboravljivost samo prirodna odbrana od stresa svakodnevnog višegodišnjeg buđenja uz jednu te istu osobu.

Izvor: Bug.hr