U Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ večeras je predstavljena knjiga akademika Ranka Popovića.

U organizaciji Biblioteke i Društva nastavnika srpskog jezika i književnosti Republike Srpske, a povodom Međunarodnog dana knjige i autorskih prava koji se obilježava 24. aprila, organizovano je predstavljanje ove zanimljive knjige, kratke privatne povijesti čitanja.

Govoreći o knjizi „Očitavanje duše“, svrsi i smislu čitanja, akademik Popović kaže da je promocija knjige upriličena od strane Društva nastavnika srpskog jezika i književnosti Republike Srpske, na čijem čelu se nalazi dr Suzana Bunčić.

„Knjiga i čitanje su u fokusu pažnje ove večeri, organizovane povodom Svjetskog dana knjige. To je bio razlog da se večeras pojavim u Biblioteci s knjigom „Očitavanje duše“. Knjiga se pojavila prije pet godina, ali je bila rijetko promovisana. Pokušao sam u knjizi da upotrijebim i naučni pristup o čitanju, što je pomalo i komplikovana stvar. Ovo je najprirodniji pristup. Svi mi čitamo i imamo svoju priču o čitanju. Neko od nas sjedne i zapiše to što misli o čitanju i o knjigama, dok većina nema taj predumišljaj pisanja. Pronašao sam vrstu otvorene forme i u ovu knjigu je stalo sve ono što je izašlo u jednom dahu, upravo u vrijeme korone. Ovo mi je, inače, najdraža knjiga, jer me je lagano i bezbjedno, bez ikakve depresije, provela kroz taj period prinudnog pritvora“, kaže Popović, ističući da je u knjizi pisao o onome što je u životu čitao, analizirajući u kakvim situacijama je čitao i u kakvom okruženju.

Knjiga o ljudima i smislu čitanja

„Ovo je podjednako knjiga o ljudima i o knjigama, ali i o raznim situacijama. Sve je proisteklo iz iste ideje. Jedem hljeb kao nastavnik književnosti i mi smo prinuđeni da pišemo naučne radove. Ta vrsta forme vremenom mi je dosadila. Pojavi se potreba da napravimo neki izlet, da se otvorimo, pa to postaje i neka vrsta ispovijesti. Pisao sam potpuno neopterećeno, u nekoj poluesejističkoj formi, sa nekim pripovjedačkim izlivima iz onoga što sam mogao zahvatiti iz sopstvenog života. Sve je centrirano uz knjigu. To je ispovijest jednog čitaoca koji bi bez čitanja teško mogao zamisliti život“, kaže Popović, naglašavajući da je to oštra varijanta kod nekih ljudi kojima je čitanje i knjiga hljeb, kao što im je i sopstveni jezik hljeb.

Da sam kojim slučajem postao ljekar, opet bih ostao čitalac

„Tu se ljudi iz moje branše poprilično razlikuju od ovih drugih. Mi pričamo, brbljamo, pa nas još neko plaća za to. Da sam nekim slučajem postao ljekar, opet bih ostao čitalac. Vjerovatno ni tada ne bih odolio iskušenju da ponešto zapišem“.

 Na pitanje, koliko učenici i studenti danas čitaju, akademik Popović kaže da nema iskustvo iz osnovne i srednje škole, da bi potvrdio tezu kako se danas ništa ne čita.

„Ovi koji dođu da studiraju književnost, oni i čitaju. Uvijek je to bilo u nekim procentima tamo i ovamo. Nema puno posvećenih čitalaca. Svake godine, nažalost, imamo sve manje studenata. Vjerujem da ima studenata i na drugim fakultetima koji posegnu za nekom knjigom. Šta se čita, to je stvar izbora.

Knjiga je čitava jedna galaksija

Knjiga je, hvala Bogu, čitava jedna galaksija. Neće knjigu nikad ništa zamijeniti. Odoljeće ona svim iskušenjima“, kaže akademik Ranko Popović.

Profesor dr Suzana Bunčić kaže da nam čitanje može pomoći da lakše proniknemo i uđemo u čovjekovu dušu, da bolje upoznamo čovjeka i svijet oko sebe.

„Profesor Popović u ovoj knjizi, čiji je podnaslov „Intimna povijest čitanja“ govori o tome kako su knjige uticale na njegovo shvatanje života, na njegovo shvatanje ljudi i životnih situacija. Čitanje je, kako profesor Popović kaže, uvijek tumačenje svega oko nas.

Čitanje mora biti intimni čin

Situacije čitanja mogu biti razne, ali profesor Popović smatra da pravo čitanje, kao i sve prave stvari u životu, mora biti intimno. Kada smo sami s knjigom i kada se potpuno prepustimo njoj, kada nas knjiga pronađe, a to je kao sudbina, kada pronađemo životne partnere, tako nas sudbina navede da pronađemo svoje knjige. Kako rastemo, tako neke knjige dolaze do nas i oblikuju našu stvarnost, oblikuju naš život. Ljudi koji ne čitaju, zaista su puno siromašniji za iskustvo prvog duhovnog kvaliteta.

“Čitanje je kao molitva. Čtenije je, zapravo, čitanje, istovremeno i tumačenje i molitva i način života za sve one koji se bave književnošću“, kaže profesor dr Suzana Bunčić.

Bijeljina.com