Kada se lične želje i porodične uspomene spoje u jedno, onda iz svega toga iznikne jedna pozitivna porodična priča i dobra poslovna ideja. Cvija Lazić (71) čuva uspomenu na pokojnog muža Dragomira, na njegov rođendan, osmi mart, a iz bogatog životnog i stvaralačkog iskustva, koje su njih dvoje, kao roditelji, mudro i vješto prenijeli i na svoje sinove, Savu i Stevu, rodila se ideja o otvaranju Doma za stara lica “8. mart”. Dom sa konfornim smještajem, dvadesetak ležajeva i dva dnevna boravaka nalazi se u Ulici Stefana Dečanskog 260, svega dva kilometra udaljen od centra grada.

Cvija Lazić, na početku razgovora za portal “Bijeljina.com” kaže da je sa pokojnim suprugom Draganom dvadeset i osam godina provela na radu u Njemačkoj, da je kratko radila i kao njegovateljica u staračkom domu.

“Visibabe su simbol proljeća i te životne prolaznosti, a rođendan mog pokojnog muža je datum koji pamtim i koji me obavezuje na poštovanje i sjećanje. Dom za stara lica je bila naša zajednička ideja, nešto što smo željeli realizovati u životu. Kompletnu svoju ušteđevinu investirala sam u ovaj projekat, jer smatram da život brzo prolazi i da treba iza sebe ostaviti nekakav trag, da treba pomoći ljudima, ukoliko je čovjek u situaciji da pomogne.

Ovo je izuzetno odgovoran, zahtjevan posao, jer stare ljude treba prihvatiti kao u svoju porodicu, na jedan topao i ljudski način. Svi mi imamo svoje dostojanstvo, svoje proživljene godine, svoje životne uspone i padove.

Dom koji nudi toplu porodičnu atmosferu

Starost se, ne bez razloga, naziva i “zlatno doba” života, koje svaki čovjek treba da proživi na miran i dostojanstven način”, kaže Cvija Lazić, ističući da je u investiciju izgradnje objekta i otvaranja Doma za stara lica “8. mart” investirano puno sredstava, ali da nije sve ni u novcu, da ima nešto i u toj toploj porodičnoj atmosferi koju je željela obezbijediti ljudima koji se nalaze u sedmoj, osmoj, devetoj, pa čak i u desetoj deceniji života.

“Svi smo mi ovdje jedna velika porodica. Od ranog jutra, sve do povečerja, boravim u domu i pomažem koliko mogu.

Emocije su sastavni dio nas i naših života, tako da ne možete, a da ne pustite suzu za nekim ko je ovdje boravio i iznenada otišao. Kapacitet doma je dvadeset kreveta. Prihvatamo pokretne i nepokretne osobe. Obezbijedili smo cjelodnevnu medicinsku njegu za naše korisnike, angažujemo porodičnog ljekara po potrebi. Sve neophodne terapije provode se uz konsultovanje ljekara. Posjete korisnicima doma su organizovane četiri puta sedmično, utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom, od 15,30 do 16,30 časova. Takvo je vrijeme došlo da podjednako ljudi iz sela i grada dolaze u staračke domove, jer njihovi najbliži srodnici, zbog svojih obaveza nisu u mogućnosti da brinu o svojim starim i bolesnim roditeljima”, kaže Cvija Lazić.

Korisnici se osjćaju zaštićeno i sigurno

U razgovor se uključuje i glavna medicinska sestra Dragana Simić, iza koje je dugogodišnje radno iskustvo u staračkim domovima u Njemačkoj, gdje je i rođena, kao i u staračkim domovima u Bijeljini.

“Nas petoro zaposlenih vodimo brigu o stanarima doma. Tu je i psiholog, kuvarica, spremačica. Maksimalnu pažnju poklanjamo stanarima doma, a najvažnije je da borave u toplim i suvim uslovima, da vodimo računa o njihovim higijenskim potrebama i o ishrani.

Svaka soba ima kupatilo. Uz kvalitetne i kalorične obroke, stanari doma imaju mogućnost da konzumiraju kafu ili čaj, da se druže u dnevnom boravku.

Obezbijeđeno im je sve ono na čemu i mi sami nastojimo da imamo u krugu naših porodica. Sve te pogodnosti nastojimo da pružimo našim korisnicima i ovdje u domu.

Zbog toga se oni osjećaju zaštićeno i sigurno”, kaže Dragana, ističući i to da je u domu obezbijeđeno cjelodnevno dežurstvo, da korisnici doma imaju mogućnost da borave u bašti, da prošetaju i da se ugodno osjećaju tokom cijelog dana u ovom domu.

Jovan gazi devedeset i šestu godinu života

U Domu za stara lica trenutno boravi i Jovan Todorović, koji je zagazio u devedeset i šestu godinu života. Zadovoljan je uslovima smještaja i uslugom. Rođen je u Banovićima, u životu je radio sve i svašta, najčešće na građevini. Kaže da je rođen u višečlanoj porodici. Imao je tri brata i dvije sestre. Njegov sin živi u Trnjacima kod Bijeljine. Jovan kaže da se zdravstveno dobro osjeća, jedino ga “noge dobro ne slušaju”.

U ovom domu boravi i Zorka Stojanović (102) godine, bakica koja dobro ne čuje, ali, osmijeh se često pojavi na njenom licu. I taj osmijeh u tim godinama dovoljno govori.

Bijeljina.com