U velikoj sali Upravne zgrade preduzeća a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina, u petak je upriličen skroman, ali emotivan ispraćaj u penziju Nenada Torbice, dugogodišnjeg i iskusnog vozača specijalizovanog vozila za čišćenje kanalizacione mreže – VOMA.

Torbica je zaposlen u ovom preduzeću od 1999. godine, upravo zbog potrebe za rukovanjem ovim vozilom, a iza sebe ostavlja ukupno 41 godinu radnog staža u kojima je, kako sam kaže, vozio gotovo sve vrste kamiona i autobusa koji su se vozili na našim prostorima – od rudnika u Kaknju do sarajevskog Centrotransa prije 1992. godine.

U obraćanju kolegama, Torbica se sa sjetom prisjetio najljepših trenutaka iz radnog vijeka:

– Od svih posljednjih 26 godina koje sam proveo u „Vodovodu i kanalizaciji“, najviše mi u sjećanju ostaju godine od 1999. do 2006, kada smo radili u krugu bijeljinskog Vodotornja. Tada je među nama vladala posebna, prijateljska atmosfera. Bilo je to vrijeme smijeha, šala i iskrenog druženja, bez ljutnje i sujete. Kasnije smo se podijelili na više lokacija, i ta bliskost se, nažalost, izgubila.

Torbica je govorio i o ličnim životnim prekretnicama koje su obilježile njegov put:

– Imao sam dva životna početka. Prvi je bio kada sam se oženio i sa 22 godine započeo stvaranje doma. Drugi, teži, bio je 1992. godine kada sam, kao izbjeglo lice, morao ponovo krenuti ispočetka – ovaj put u Bijeljini. Danas, kada idem u penziju, osjećam da je i to jedan novi početak.

Dodao je da su mu sin i kćerka danas sa njim u Bijeljini, da sin već ima svoju porodicu, a nada se da će uskoro i kćerka poći tim putem.

Na ispraćaju, Torbica je uputio posebnu zahvalnost kolegama, ali i generalnom direktoru Vladimiru Ljubojeviću, koji je organizovao ovo oproštajno druženje.

U znak pažnje, iz njegove službe uručen mu je poklon – ručni sat, simbol sjećanja na godine provedene u kolektivu.

Želja svih njegovih kolega je da Nenad uživa u zasluženoj penziji, ali da ih se sjeti s vremena na vrijeme – barem kad pogleda na svoj novi sat.

Izvor: Desavanja u Bijeljini