Dvije generacije bijeljinske Gimnazije, jedna koja je gimnaziju završila 1966.godine i druga koju je Gimnaziju završila deset godina kasnije, 1976. godine, okupili su se danas u dvorištu starog gimnazijskog objekta koji sada pripada Osnovnoj školi „Sveti Sava“. Bila je to prilika za novo druženje i razmjenu mladalačkih uspomena i anegdota.

Poznati bijeljinski ljekar specijalista za uho, grlo i nos Pero Maletić već trinaest godina je u penziji. Kaže da ga za gimnazijsko školovanje vežu prelijepe uspomene. Slobodan Krstić, majstor fotografije, kaže da se uvijek raduje druženjima sa bivšim gimnazijalcima.

„Imamo se čime ponositi. Iz naše generacije pet profesora je kasnije predavalo u bijeljinskoj Gimnaziji, veliki broj njih je radio u Tehničkoj školi”. 

Profesor fizike Mihajlo Trifković Šilda kaže da su oni gimnaziju završili 1966. godine, kada je i drug Tito bio u posjeti Bijeljini.

Sjećanje na omladinske radne akcije

Doktor Brano Marjanović kaže da je to bilo vrijeme entuzijazma, samoprijegornog rada, odricanja, radovanja životu, vrijeme prvih simpatija i prvih ljubavi. Još nisu izblijedjele uspomene na radne akcije. 

„Bili smo u drugom razredu na Lokalnoj omladinskoj radnoj akciji „Spreča“, a već u trećem razredu na Saveznoj radnoj akciji, na izgradnji Jadranske magistrale, na trasi Slijepač most, u Bijelom Polju. Tada smo dobili i udarničke značke. Tada smo pjevali „Bijelo Polje – Kolašin, to je naša meta, izgraditi autoput još ovoga ljeta“.

Saša Pazarac, penzionisani profesor, sjeća se da je 1963. godine učestvovao na Saveznoj radnoj akciji na izgradnji auto – puta od Beograda do Niša. Osim rada na radnima kcijama i udarničkih znački, kažu bivši gimnazijalci i akcijaši, bilo je i prvih simpatija, zabavljanja, prvih ljubavi. 

Od Bijeljine do Toronta

Amira Berberović je nakon Gimnazije, upisala farmaciju u Beogradu. Po završetku studija radila je „Galenici“ sve do 1994. godine, kada je otišla za Toronto, gdje i danas živi. Amira kaže da je desetak godina u penziji. Sada vodi računa o zdravlju i, kako kaže, dobrom kvalitetu života koji podrazumijeva dobru komunikaicju i druženje sa dragim ljudima.

Ponosni na vrijedan jubilej – 50 godina mature

Mile Stević kaže da je radostan zbog činjenice da je njegova generacija dočekala trenutak kada može proslavitii pedeset godina od završetka mature.

„To je značajan jubilej na koji smo ponosni. Ovo je prilika da evociramo draga sjećanja na gimnazijske dane. Bijeljinska gimnazija je bila i ostala kao veoma cijenjena obrazovna institucija u tadašnjoj BiH, sada i u Republici Srpskoj. Završili smo školovanje u ovoj zgradi, prije preseljenja Gimnazije na novu lokaciju. Za gimnaziju nas vežu brojne uspomene. Bilo je to vrijeme izazova, strepnji i dilema koje smo morali rješavati. Satima i danima smo se pripremali za usmene odgovore i pismene radove. Međusobno smo se pomagali, šaputali, razmjenjivali puškice. Sve naše velike tajne, prva pijanstva, prvi duvanski dim, prvi pogledi, velike simpatije i prvi poljupci dogodili su se ovdje. Odavde smo pokucali na velika vrata koja nam je život otvarao, puni mladalačkog elana i energije, optimizma i samopouzdanja. Znanje koje smo odavde ponijeli puno nam je značilo u životu“, istakao je Mile Stević.

Mnogi gimnazijalci iz ove generacije, 1975/76. godine, okupljeni u pet odjeljenja, otišli su u velike gradove i izgradili velike karijere u Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, pa i u Zapadnoj Evropi. 

Bijeljina.com / Autor: Snježana Stojanović