Majka Nevenka Dobrić ispričala je priču o stradanju njenog sina Siniše koji je ubijen u izbjegličkoj koloni.
“Ja sam Nevenka Dobrić, majka Siniše Dobrića koji je tog 4. avgusta 1995. godine,kao i svako krajiško dijete pošao u kolonu da spasi svoj maleni život”, rekla je Nevenka Dobrić, majka stradalog Siniše Dobrića.
Siniša je sa svojim djedom Petrom u traktorskoj traktorskoj kabini i majkom Nevenkom u traktorskoj prikolici, iz rodnog Crkvenog Boka krenuo prema Kostajnici.
Nisu odmakli ni deset kilometara kada je Hrvatska vojska presjekla kolonu i sa 12 prostelnih rana usmrtila Sinišu i Petra.
Kako su Siniša i Petar stradali, traktor je skrenuo sa puta, a prikolica u kojoj se nalazila Nevenka prevrnula se i poklopila je.
“Hrvatska vojska je ubila moje dijete i svekra. Sačekala je i sljedeći traktor u kojem su bili moji roditelji i baka”, kaže neutješna Nevenka.
Vidjevši šta se dogodilo, skamenjeni od bola, očajnički mole Hrvatsku vojsku da im dozvole da izvuku Nevenku koja se nalazila ispod prikolice.
“Oni dozvoljavaju ali odlučuju i da nas privedu, na očajničke molbe i plač moje majke u nekom trenutku odlučuju da puste majku, baku i mene, a mog oca odvode u zatvor u Ivanjić Grad. U tim momentima ja nisam bila svjesna šta se dogodilo”, rekla je Nevenka.

Hrabre krajiške žene nisu dozvolile da tijelo stradalog Siniše ostane u šumi prepušteno zvijerima. Iznose Sinišu u Bosansku Kostajnicu gdje su ga sahranili 5. avgusta.
“26. avgusta 1996. godine na Sinišin rođendan, posmrtne ostatke prenosimo u Sremsku Kamenicu, gdje danas živimo. A svekar Petar se do danas vodi kao nestalo lice. I tako 30 godina tragam za pravdom, ne postoji ustanova kojoj se nisam obratila, ni sudu u Republici Hrvatskoj u kojem ne vodim parnicu kako bi moje dijete dobilo status žrtve civilnog rata”, kaže Nevenka.
Siniša još uvijek ne počiva u miru jer su rane majke Nevenke otvorene koja svakog 4. avgusta priča svoju priču nadajući se da će doprijeti do onih koji dijele pravdu.