Vlasti u Republici Srpskoj naumile su da prebace odgovornost za neuplaćene doprinose sa nesavjesnih poslodavaca na bolesne radnike koji će uskoro morati iz svojih džepova finansirati svoje liječenje, a onda tražiti refundiranje troškova sudskim putem.
Ovako ugrubo zvuče nove odredbe Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju Republike Srpske koji iz temelja mijenjaju prirodu socijalne sigurnosti i tjeraju radnike na bolovanjima da snose odgovornost za izbjegavanje obaveza njihovih poslodavaca.
Prema ovim odredbama, radnik je dužan da sam plati liječenje, a zatim da potražuje naknadu od poslodavca, prenosi Capital.
Ovakva izmjena nije puko tehničko uređenje načina ostvarivanja prava, već suštinski mijenja pravnu prirodu prava na zdravstvenu zaštitu, dovodeći u pitanje njegovu ustavnu i sistemsku zasnovanost, tvrde u Savezu sindikata Republike Srpske, koji je uradio detaljnu analizu prijedloga ovog zakona.
– Obavezno zdravstveno osiguranje počiva na načelu solidarnosti i uzajamnosti, pri čemu se pravo osiguranika ne može uslovljavati ponašanjem trećeg lica (poslodavca). U konkretnom slučaju, zakonodavac uvodi faktički uslov koji nije u sferi uticaja osiguranika – urednost uplate doprinosa od strane poslodavca. Tako se derogira osnovno pravilo da se prava iz obaveznog osiguranja stiču po osnovu statusa osiguranika, a ne po osnovu izvršenja obaveza uplatioca doprinosa – navode u svojoj analizi i napominju da je pravo na zdravstvenu zaštitu zagarantovano ustavom i mora biti dostupno svima pod jednakim uslovima.
Kažu da se izmjenom ovog člana direktno propisuje da radnik nema pravo na zdravstvenu zaštitu na teret osiguranja ako nisu uplaćene sve dospjele obaveze po osnovu doprinosa, za šta on lično nije niti može biti odgovoran.
Predsjednik Saveza Goran Stanković objašnjava da se plata mora sagledavati kao bruto zarada, od koje poslodavac preusmjerava dio nadležnim fondovima za zdravstveno i penziono osiguranje.
Ako poslodavac ne uplati doprinose, kaže Stanković, nije radnik kriv, jer on o tome ništa ne odlučuje. Nekad ni ne zna da li su mu doprinosi uplaćeni.
– Iako RS ima sve mehanizme u svojim rukama da preko kontrolnih organa natjera poslodavca da uplati doprinose, jer može da mu blokira račune ili imovinu, oni hoće da radnik, koji je bolestan, sam iz svojih sredstava finansira liječenje. Odakle radnik to da plati? Rješenje koje nude, mogućnosti da mu poslodavac refundira ili da ide na sud i tamo traži povrat, jednostavno nije prihvatljivo, jer svi znamo kako funkcioniše naše pravosuđe. Radnik do tih sredstava može doći tek za nekoliko godina – kaže Stanković.
Ističe da analize sindikata pokazuju da svake godine osam do deset hiljada radnika nije pokriveno zdravstvenim osiguranjem zato što im poslodavac ne uplaćuje poreze i doprinose. Zato će ovaj zakon, kaže Stanković, udariti po radnicima koji su osnovni izvor finansiranja ovih fondova.
– Poslodavci će te doprinose svakako morati da plate, samo je pitanje da li će platiti i troškove liječenja radnika. Mislimo da ovo rješenje zaista nije dobro i da ne bi trebalo da radnik, pogotovo onaj koji ide na liječenje, dobije još i ovakvo opterećenje – kaže Stanković.
Inače, u analizi se posebno ističe i da je uplata doprinosa zakonom utvrđena obaveza poslodavca. Propisivanjem da radnik snosi troškove liječenja, a potom potražuje naknadu od poslodavca, dolazi do faktičkog prenosa finansijskog rizika na radnika, derogiranja sistema javnopravne naplate doprinosa, uvođenja privatnopravnog mehanizma (regresnog zahtjeva) umjesto javnopravne zaštite.
Ovo je suprotno prirodi doprinosa kao javnih prihoda čiju naplatu obezbjeđuje država, a ne pojedinac.
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju Republike Srpske naći će se pred narodnim poslanicima 19. maja, a Vlada ga je utvrdila po hitnom postupku.
Međutim u obrazloženju zakona nismo pronašli detaljnije objašnjenje zašto se pribjeglo ovim rješenjima, pogotovo ako imamo u vidu da je Srpska prije mnogo godina usvojila i krivične odredbe prema kojim je neuplaćivanje doprinosa radnicima krivično djelo.
Umjesto toga navodi se da se ovim zakonom naglašava odgovornost uplatilaca doprinosa koji kršenjem zakona ugrožavaju prava obveznika i dovode ih u nemogućnost korišćenja prava na zravstvenu zaštitu.
Pod ovim izgovorm bi radnik mogao ostati bez liječenja zbog duga za koji nije odgovoran, dok bi država umjesto prinudne naplate doprinosa građane upućivala na višegodišnje sudske sporove.
Drugim riječima, država priznaje da poslodavci krše zakon, ali posljedice ne prebacuje na njih, već na radnike kojima je nezakonito uskraćena zdravstvena zaštita.
Izvor: Capital