Kad je šećer najskuplji, Šećerana ugašena

06.07.2022.

Sudbina se zna često poigrati s ljudima, ali, kada se sudbina, i to ona politička i ekonomska, poigra sa statusom velikog privrednog giganta, kao što je bila Fabrika šećera u Velikoj Obarskoj kod Bijeljine, jedina bosanskohercegovačka šećerana, onda od velikog privrednog kapaciteta ostane samo “staro gvožđe”.

Da je uistinu tako, uvjerila se i reporterska ekipa portala “Bijeljina.com” prilikom posjete ovoj fabrici.

U fabričkom krugu mogli smo vidjeti kamion u koji se tovare dijelovi otpisane opreme. Nezvanično, puno je toga već odvezeno  ka Zvorniku i Foči, kao što su elektromotori, turbine, utovarivači…

Ko će, eventualno, doći u fabrički krug, još uvijek se ne zna. Nagađa se o pokretanju energane, o proizvodnji struje, reciklaži otpada, instaliranju solarnih panela na zemljištu oko Šećerane.  Kažu, možda se za nekih desetak dana nešto konkretno u tom pravcu dogodi, a možda i ne.

Zvaničnu informaciju o budućoj namjeni  velike fabrike za koju je već zaključen stečajni postupak i koja je kao privredno lice izbrisana iz sudskog registra, u ovom trenutku niko ne želi da saopšti.

Tu, prije svega, mislimo na većinskog vlasnika, firmu “Pavgord” iz Foče koja je svojevremeno otkupila 63 odsto potraživanja Šećerane i isplatila oko deset miliona KM da bi dobila prevlast u Skupštini povjerilaca. Nakon tog poteza, stečajni povjerioci, njih ukupno 132, sveli su se na brojku od 21 člana. Jedno je sigurno, u Šećerani se nikada više neće proizvoditi šećer.

Da apsurd bude veći, trenutno je cijena šećera na istorijskom maksimumu, tako da bi ova fabrika, da je kojim slučajem osposobljena za kampanju prerade šećerne repe, za kratko vrijeme mogla postati likvidnom i profitabilnom investicijom. Ali, to su, izgleda, za sada samo puste želje.

Javnost je početkom prošle godine upoznata da je zvornička firma “NSG Rent” iz Zvornika, koja se, inače, bavi prometom nekretnina, Šećeranu  kupila na licitaciji za tri miliona KM.

Kupovinom fabrike, “NSG Rent” je postao vlasnik 50 hektara zemljišta i 15.000 m2 poslovnog prostora.

Vojislav Nikolić, član Odbora povjerilaca u Fabrici šećera uz stečaju, danas, kada je sudbina Šećerane zapečaćena, kaže da su bivši radnici Šećerane svojevremeno “promijenili tok stečajnog postupka”, jer su prodajom svojih potraživanja, u iznosu od oko osam miliona KM, doveli do toga da se brojčano smanji broj  stečajnih povjerilaca, a samim tim i njihova glasačka moć prilikom odlučivanja o daljoj sudbini fabrike.

Nikolić ističe da je stečaj u Šećerani bio dirigovan iz određenih centara moći, finansijske i političke, te da je neko od tih moćnika na vrijeme zaustavio dobro vođen  stečajni postupak, usmjerivši ga u  sasvim drugom pravcu.

 “Šećerana nije mogla uplaćivati doprinose za radnike, tako da se dug prema Poreskoj upravi gomilao. Radnici su se formalno vodili kao da rade, a boravili su kod svojih kuća, obrađivali svoja imanja.  Neki od njih su dobro prošli, jer su za svoja potraživanja naplatili i po 20.000 do 30.000 KM. Naplatili su, ustvari, 20% svojih potraživanja”, kaže Nikolić, jedan od rijetkih stečajnih povjerilaca koji je imao dovoljno hrabrosti da iznese u javnosti svoj stav o pogrešno vođenom stečajnom postupku i o onome što je pratilo gašenje još jednog velikog privrednog giganta.

Bijeljina.com