Vozači iz BiH koji u inostranstvo putuju automobilom registrovanim na člana porodice trebali bi imati dozvolu za upravljanje tuđim vozilom jer prometna dozvola i isto prezime nisu dokaz da se vozilo koristi uz saglasnost vlasnika.

Mnogi građani na put prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj kreću automobilom registrovanim na oca, majku, supružnika ili drugog člana porodice, ne očekujući poteškoće na granici.

Međutim, ako se ime vozača razlikuje od imena vlasnika navedenog u saoraćajnoj dozvoli, policija može zatražiti dokaz da je vlasnik dopustio korištenje vozila u inostranstvu.

Vozačka i saoraćajna dozvola potvrđuju da osoba smije upravljati odgovarajućom kategorijom vozila te da je automobil registrovan, ali ne dokazuju da je vlasnik vozilo dobrovoljno ustupio.

Isto prezime može pomoći pri objašnjenju situacije, ali nije pravni dokaz jer službena osoba samo na temelju prezimena ne može znati je li vozilo posuđeno, uzeto bez dopuštenja ili prijavljeno kao ukradeno.

Što je DTV i kako se izdaje?

Za takve situacije postoji dozvola za upravljanje tuđim vozilom u inostranstvu, poznata kao DTV.

Prema informacijama BIHAMK-a, riječ je o dokumentu kojim se nadležnim tijelima druge države potvrđuje da vozilo nije otuđeno te da ga vozač koristi uz izričitu saglasnost vlasnika.

Za automobil registrovan u BiH dokument se izdaje uz nazočnost vlasnika i osobe koja će upravljati vozilom. Vlasnik treba predočiti važeću saoraćajnu dozvolu, dok korisnik vozila prilaže pasoš.

DTV vrijedi do isteka registracije vozila, ali najduže godinu dana, a cijena izdavanja iznosi 25 KM.

Dokument se može izvaditi u BIHAMK-u ili ovlaštenom autoklubu, a u njemu se navode podaci o vlasniku, vozaču i vozilu, čime se granična kontrola znatno pojednostavljuje.

Kontrola se može razlikovati od slučaja do slučaja

Pravila i praksa nisu potpuno jednaki u svim državama. Hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova navodi da neposjedovanje punomoći ili dozvole samo po sebi ne može biti razlog za zabranu izlaska vozila iz Hrvatske, osim ako susjedna država takav dokument zahtijeva.

Ipak, granična policija može provesti detaljnije provjere vozača i vozila kada postoji sumnja na kazneno djelo ili prekršaj.

Zbog toga vozač može nekoliko puta preći granicu bez pitanja o vlasništvu, a zatim pri sljedećem putovanju biti izdvojen radi dodatne kontrole.

Policija tada može provjeravati ko je vlasnik, zašto vozač koristi automobil, gdje putuje te postoji li prijava povezana s vozilom, registarskim oznakama ili dokumentima.

Granične i policijske službe koriste domaće i međunarodne evidencije, među kojima su Šengenski informacijski sistem i INTERPOL-ova baza ukradenih motornih vozila.

Fotografija dokumenta nije sigurna zamjena

Ako vozač nema službenu dozvolu, policija može pokušati kontaktirati vlasnika, provjeriti podatke u evidencijama ili zatražiti dodatno objašnjenje, piše GP Maljevac.

Takva provjera može trajati nekoliko minuta, ali i znatno duže ako vlasnik nije dostupan, dokumenti nisu uredni ili se podaci o vozaču i vozilu ne podudaraju.

Fotografija lične karte vlasnika, poruka na telefonu ili rukom napisana izjava mogu pomoći pri pojašnjenju situacije, ali nemaju istu dokaznu vrijednost kao službena višejezična dozvola.

Uz DTV ili punomoć, vozač bi trebao imati originalnu saobraćajnu dozvolu, važeću vozačku dozvolu, putnu ispravu i dokaz o osiguranju kada je potreban.

Posebna pravila mogu vrijediti za službena, lizing i rent-a-kar vozila. Za službeni automobil može biti potreban putni nalog ili ovlaštenje, dok se kod lizinga i pozajmljivanja mora provjeriti dopušta li ugovor izlazak vozila iz države.

Ako policija utvrdi da je automobil prijavljen kao ukraden, da registarske oznake ne pripadaju vozilu ili da su dokumenti krivotvoreni, vozilo može biti oduzeto, a vozač zadržan radi kriminalističke obrade.

Za automobil registrovan u BiH na člana porodice najsigurnije je prije putovanja izvaditi DTV jer se tako izbjegavaju duže provjere, kontaktiranje vlasnika i mogući problemi na granici.

Izvor: GP Maljevac