Nedugo nakon smrti supruge Radojke, koja je umrla u devedeset i šestoj godini života, upokojio se i najstariji bijeljinski učitelj i profesor Momčilo Krasavac. U prošloj godini njih dvoje obilježili su izuzetan jubilej, sedamdeset godina zajedničkog bračnog života koji su proveli u skladnoj bračnoj zajednici. Bijeljinci ih pamte kao izuzetne pedagoge i drage ljude koji su plijenili plemenitošću i ljudskom dobrotom.

Cijeli svoj radni vijek ovaj bračni par posvetio je školstvu i prosvjećivanju stanovništva Bosne i Hercegovine u godinama nakon Drugog svjetskog rata.

Prošle godine, u proljeće, kada smo s njim razgovarali, Momčilo je još uvijek bio dobrog zdravlja. Radojka se tada teže kretala, ali je i ona sve vrijeme bila uz svog životnog saputnika. U bašti pored kuće Momčilo je sijao je luk i drugo povrće. Imao je vremena i za kafu s prijateljima. I tada nam je pričao, a um ga je odlično služio, kako je po direktivi, davne 1947. godine iz Loznice došao u Bosnu.

 “Potrpaše nas u kamion i vozi za Sarajevo. Službovao sam u Ražljevu kod Gračanice, bio sam direktor škole u Šekovićima, da bih nakon toga, opet po direktivi, bio raspoređen za profesora u Učiteljsku školu u Bijeljini. Predavao sam fiziku i matematiku. Prije podne smo držali nastavu, a popodne analfabetske tečajeve. Ništa nam nije padalo teško, jer smo bili mladi i puni elana. U bijeljinskoj Učiteljskoj školi službovao sam sedamnaest godina, nakon čega sam prešao u Prosvjetno – pedagoški zavod. Kasnije sam radio u Poljoprivrednoj školi, odakle sam penzionisan uoči posljednjeg nesretnog rata. Radni vijek sam proveo sa djecom, sa omladinom i to me održalo”, kazivao je svojevremeno jedan od najstarijih bijeljinskih prosvjetnih radnika.

Pričao nam je Momčilo da je bio strog i principijelan profesor. Učenici su nekada puno više poštovali učitelje i nastavnike. Profesor Krasavac je tokom radnog vijeka dobio bezbroj društvenih priznanja i zahvalnica, među kojima i Orden rada trećeg reda. Kazivao je Momčilo Krasavac i o tome, da u životu treba biti skroman, da nikome ni na čemu ne treba zavidjeti, da čovjek treba biti zadovoljan onim što ima i što je u životu stekao.

Bijeljina.com