Advokatski tim koji čine Jovana Kisin Zagajac i Aleksandar Jokić, predao je inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članova 208a. i 208b. Krivičnog zakonika Republike Srpske, a kojima se kao krivična djela uvode kleveta, odnosno i iznošenje ličnih i porodičnih prilika.

Na početku, oni ukazuju na to da Ustavni sud RS treba da bude svjestan toga da je kleveta postojala još u pravnom sistemu bivše SFRJ, a da je nakon njenog raspada postojala u sistemu Republike Srpske sve do 2001. godine, kada je ukinuta kao krivično djelo. Ističu da je u Srpskoj tada na snazi bio institut privatne krivične tužbe, što je već omogućavalo pokretanje krivičnog postupka po tom osnovu. Sada, kada je kleveta rekriminalizovana, krivični postupak će se, pojašnjavaju, pokretati po službenoj dužnosti, što je, kažu, drastično drugačije nego dosad.

Oni nastavljaju da se ovdje postavlja pitanje opravdanosti službenog gonjenja za krivična djela koja nemaju elemente nasilja i da će na ovaj način na jednoj strani biti cjelokupan državni aparat, sa svim ljudskim, tehničkim i finansijskim resursima, a da se nasuprot njega nalazi osumnjičeni/optuženi. 

“Za djela koja nemaju elemente nasilja, kojima nije potrebno štititi širu društvenu zajednicu, poredak ili tjelesni integritet, imovinu, neopravdano je da ih vode javna tužilaštva po službenoj dužnosti, samo na osnovu prijedloga za gonjenje oštećenog. Oštećeni treba samo da podnese krivičnu prijavu i sve ostalo će uraditi tužilaštva. Nema troška ni takse. Sa druge strane, osumnjičeni/optuženi itekako imaju troškove jer sami organizuju svoju odbranu. Ovo je jednostavan primjer nejednakosti strana i pravni prikaz biblijske borbe Davida i Golijata”, pojašnjava se inicijativom.

“Zbog nečega što je izgovoreno ili napisano, čitav tužilački aparat, uključujući tu i policiju, bi trebalo da se okomi na usamljenog pojedinca. Pojedinca koga bi trebalo da štiti pretpostavka nevinosti”, dodaju.

Advokati navode da je razlika između privatne tužbe i optužnice po službenoj dužnosti i u posljedicama po sili zakona. Te posljedice se, prije svega ogledaju u činjenici da lice protiv koga je potvrđena optužnica, ne može više da dobije uvjerenje “o nevođenju krivičnog postupka”, tačnije, riječ je o uvjerenju da protiv lica nije potvrđena optužnica po službenoj dužnosti (zato ovo nije bio problem kada je postojala privatna krivična tužba). 

“Zašto je ovo bitno? Ovaj dokument je obavezan prilog mnogim formalnim zahtjevima. Prije svih, bitan je za izdavanje vize za putovanje, npr. u Veliku Britaniju ili Sjedinjene Američke Države (sloboda kretanja). Pored toga, bitan prilog je kada se konkuriše za posao u javnoj službi (pravo na rad i zaposlenje). Jednako je bitan dokument kod učešća u javnim nabavkama, tenderima, projektima i svim vidovima participacije za sredstva ili poslove koji se dodjeljuju (pravo zaposlenja i pravo na imovinu). Na kraju, budući da optuženi mogu biti i lica koji nisu državljani RS/BiH, ovaj dokument je neophodan za dobijanje radne dozvole i dozvole za boravak, pa stranci protiv kojih se vode postupci u RS moraju da napuste državu bez obzira da li ovdje imaju porodicu, imovinu ili imaju svoja pravna lica- autorima inicijative lično poznati ovakvi slučajevi (sloboda kretanja, pravo na rad, pravo na imovinu)”, pojašnjavaju u inicijativi o kojoj će odlučivati Ustavni sud RS.

Dodaje se da je jasno da ovo nisu sankcije u pravnom smislu, ali iz ugla pojedinca koji ovdje živi i radi, ove posljedice su daleko gore od novčane kazne. “Govorimo o periodu od nekoliko godina, u prosjeku pet (5) koliko treba do pravosnažnog okončanja postupka. To znači da će lica protiv kojih stupe na snagu ove optužnice pet godina biti građani drugog reda. I to sve zbog verbalnog delikta”, piše između ostalog.

Sve detalje inicijative, možete pročitati u priloženom dokumentu.

Izvor: Nezavisne