Bez razmišljanja je odbacio ponudu za rad u Rusiji gdje je bio na jednomjesečnoj specijalizaciji. Odlučan je da svoj život posveti napretku i stvaranju boljih uslova u Republici Srpskoj.
Iz sela mogu da zaradim za stan u gradu, a obrnuto je nemoguće, kaže Dražen koji od ranog djetinjstva gaji ljubav prema selu. Od jula prošle godine, u njegovim planovima podržava ga i supruga Nevena. Nakon završenih master studija srpskog jezika i književnosti iz Novog Sada, takođe se, vratila u selo.
“Na domaćinstvu gajimo sve ono što je neophodno za veliku porodicu, hrane nikad ne ne dostaje uvijek smo obezbijeđeni po tom pitanju sve sami proizvodimo”, priča Dražen.
Dražen se, nakon završetka Poljoprivrednog fakulteta u Bijeljini, usavršavao u Rusiji. Jednomjesečnu stručnu praksu kao stipendista odradio je u ruskoj firmi. Mogao je da ostane, ali patriotizam je, kaže, bio jači.
“Čukundjed mi je bio Solunac, moja dva pradjeda su bili u njemačkom zarobljeništvu, otac i djed su stvarali ovu zemlju, a nažalost za nju smo dali i mog 25-ogodišnjeg strica, tako da za mene lično povratak nikad nije bio upitan, a takođe i odlazak u inostranstvo nikad nije bio opcija”, rekao je Dražen.
Ko hoće da radi za njega uvijek ima posla, kaže Dražen koji je godinu dana radio sve i svašta dok se nije zaposlio na Poljoprivrednom dobru “Semberija”. Rukovodi proizvodnjom, ali i savremenom mehanizacijom. Nerijetko se lati i alata, pa restaurira mašine – što radi isključivo iz ljubavi.
Izvor/Foto: RTRS