Večeras u ponoć, narod vjeruje da je nebo darežljivo prema budnima. Ko ne zaspi na prelazu iz jednog dana u drugi možda se baš njemu nebo otvori. Zato je tradicija da se u Bogojavljenjskoj noći zaželi želja “jer će se i ostvariti”.

Na Bogojavljenje sveštenik u crkvi dijeli bogojavljensku vodicu. Ona se čuva tokom cijele godine, do sljedeće, a vjeruje se da je ljekovita. Njom se ljudi umivaju za zdrav vid i piju je ako su bolesni, kupaju se novorođenčad.

Na Bogojavljenje je Jovan Krstitelj krstio tridesetogodišnjeg Isusa Hrista, triput ga potopivši u vodu reke Jordana. Ovim krštenjem je Isus označio početak svoje misije i propovijedi. Po svršetku obreda, sa neba je sletio golub i spustio se na glavu Isusovu, a začuo se i glas Svevišnjeg koji je rekao:

“Ovo je moj sin ljubljeni, koji je po mojoj volji”, čime su se po prvi put otkrile Sveta Trojica: Otac (Bog), Sin (Isus) i Sveti duh (u liku goluba). Pošto se Bog obratio i otkrio da je Isus njegov sin, Srbi su razvili tradicionalni bogojavljenski pozdrav – „Bog se javi“ odnosno „Hristos se javi“ a odgovara se „Vaistinu se javi“.

Običaji 
Najpoznatija posebnost Bogojavljenja jeste plivanje za Časni krst. Iako je napolju obično veoma hladno, skupina hrabrih i smjelih, uglavnom muškaraca, pliva za krst. Ovaj obred je drevniji od hrišćanstva. U pitanju je drevni običaj Starih Slovena koji su dvije nedjelje poslije Malog Sunca, tj. Svarožića (danas Božića) odnosili svoje idole iz domova i hramova na rijeku i kupali ih, što se očuvalo nakon pokrštavanja u obličju plivanja za krst i pranja ikona za Jovanjdan.

Vjeruje se da u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, na tren se otvara nebo, da se krste (ukrštaju) vjetrovi što duvaju zimi s onima što duvaju ljeti i da sva voda postaje sveta.

Ako u Bogojavljenskoj noći u ponoć otvorite prozor i pogledate u nebo, vjerovatno ćete primijetiti da i neko od vaših komšija radi isto. Ovo ne treba da vas čudi… riječ je o prastarom pravoslavnom običaju!

izvor:Agencije/FOTO:Ilustracija