Korona je smanjila broj gostiju, a inflacija povećala cijene, tako da je i ove godine potrebno, ni manje ni više nego, podići kredit da bi se dostojno proslavila slava.

I to ne naveliko, već sa 20 ljudi za slavskom trpezom.

Kolika god da je kriza, tog dana ne smije ništa da fali, pričaju domaćini sa kojima samo razgovarali.

– Pečenica je odavno rezervisana. Nekako nam je to najbitnija stavka na slavskoj trpezi i ne pitamo za cijenu. Bitno je da je od provjerenog domaćina. Ove godine je cijena „žive vage“ oko 7 KM, tako da računamo da će nas prase sa pripremom do ražnja izaći do 200 KM – kaže Nemanja M. koji se ovih dana priprema za proslavu Aranđelovdana.

Kako priča, ranije je bilo više gostiju, ali je korona skoro pa prepolovila taj broj. Međutim, i dalje se drži onog da za taj dan mesa ne treba da fali, kao i da se „zamota“ najbližima.

Jelena T. takođe slavi Aranđelovdan. Za razliku od ranijih godina, kada je zima bila zima, i kada su imali svoje meso za sarmu, sada moraju da kupuju sve osim kupusa, koji ih je već papreno koštao u sezoni kiseljenja.

– Svinja nam je u svinjcu, a mi moramo da kupujemo u mesnici. Krmokolj odgađamo do „minusa“, tako da je i sarma postala luksuz. Moja porodica i gosti obožavaju sarmu tako da spremam naveliko. Računam da bi 250 KM trebalo da bude dovoljno za svinjetinu, junetinu i suvo meso, bez kojeg ovo jelo ne možemo da zamislimo – kaže Jelena.
I njena porodica je jedna od onih koja je drastično smanjila broj gostiju. Slavi se jedan dan, a tada dolaze oni najbliži.

– Ranije sam kupovala domaće kolače i bila sam zadovoljna i ja i naši gosti. Ove godine još nisam odlučila šta ćemo, odnosno šta je isplativije – praviti ili kupiti, s obzirom na to da je kilogram gotovih kolača 17 KM, a meni treba oko desetak kilograma – priča ova domaćica.

Kako kaže, nisu neko ko se rasipa, ali svejedno im za krsnu slavu treba oko 2.000 KM. S obzirom na to da su porodična primanja oko 1.500 KM, nije lako proslaviti i za taj dan se pripremaju gotovo cijele godine.

– Taman kad spremimo djecu za školu i obezbijedimo ogrev, ide slava. Nema šanse da se pokrijemo od plate. Zato unazad par godina uzimamo pozajmicu. Jeste teško, ali ne želimo da se odreknemo proslave tog dana i okupljanja ljudi do koji nam je stalo. Slava je jednom godišnje, tad se svi okupimo, i jednostavno mora da se ima za to. Odrekli smo se svega, krsne slave nećemo – kaže ona.
Došlo je vrijeme, dodaje, da se mora zadužiti i za pitu. Cijene mliječnih proizvoda su sve više, salata je poskupila, o mesu da ne pričamo.

– Nismo neko ko „izmišlja“, ali dok se napravi nekoliko pita, par vrsta salate i hladnih predjela, pohovano i rolovano pileće meso za one koji ne vole pečenicu, ode i po par stotina maraka. U to računam i mezu koja, čini mi se, sada je najskuplja stavka – priča ova domaćica.
Sokovi, pivo, likeri i ostale alkoholne đakonije takođe su stavka od koje „boli glava“, ali Jelena kaže da njeni gosti uglavnom piju rakiju, a ove godine sreća pa je bar šljiva i kruška rodila.

– Kud god se okrenemo, moramo pare dati. I za osveštanu svijeću i ostveštavanje koljiva damo 50 KM i žao nam je što nismo u prilici da izdvojimo više. Ipak, kako god, za taj dan ne žalimo. Porodica, najuža rodbina, kumovi i prijatelji kad se okupe, bar na tren zaboravimo sve probleme koje svako od nasi ima – pričaju naši domaćini.

Penzioneri se sa sjetom sjećaju prošlih vremena
Penzioneri Mira i Slavko Marić mjesečno ne dobiju ni 700 KM penzije. Ipak, od proslave Nikoljdana ne odustaju. Slave posno, a tek su cijene posne trpeze priča za sebe.

– Štedimo cijele godine. Pomognu nam i djeca. Oko 1.000 KM računamo da će nam trebati ove godine za slavsku trpezu – priča Mira i dodaje da je i pita „praznica“ koju njeni gosti obožavaju, postala luksuz, s obzirom na cijene brašna i ulja.

– Ne znamo šta je skuplje – riba, ulje ili sastojci za posne kolače. Ipak, činjenica da ćemo taj dan da okupimo djecu, unučiće i najbližu rodbinu pomaže nam da ne obraćamo pažnju na gotovo prazne novčanike. Znam da crkva kaže da je za proslavu slave dovoljan slavski hljeb, svijeće i vino, ali ako smo ikako u mogućnosti, trudićemo se da imamo taj dan na stolu bar nešto više od toga – kaže ovaj bračni par.

Sjećaju se vremena kada je za slavski sto sjedalo oko stotinu ljudi, a oni su mogli da uživaju pripremajući slavu, bez da misle koliko šta košta.

– Ništa nije kao prije. Ali, trudimo se da na našu djecu prenesemo duh obilježavanja krsne slave u nadi da će oni jednog dana slaviti kao što smo mi nekada. Svijeća ne smije da se ugasi. Svakog dana, a tog posebno, molimo se za zdravlje, sreću i blagostanje – kaže Mira.
Ponude na sve strane
Za sezonu slava svi se spremaju. Ko će na kraju zadovoljno da trlja ruke, vidjeće se.

Pečenjare su spremne, a za kilogram mesa građani će morati da izdvoje do 50 maraka.

– Koliko tačno, ni sam ne znam. Svaki dan se mijenja cijena. Imam stalne mušterije svake godine, pa mislim da ćemo se „naći“ – kaže vlasnik pečenjare u Banjaluci.

U marketima su već spremili popuste za meso, mezu i salate. Prodavačica u jednom banjalučkom marketu kaže da ovaj mjesec imaju na akciji svinjetinu, i to po cijeni od 8 KM, pa nerijetko kupci uzimaju i po desetak kilograma mljevenog koje će čuvati u zamrzivaču do spremanja sarme.

Ekspanzija je i kredita i pozajmica
U jednoj MKO imaju specijalnu ponudu – pozajmnica do 2.000 KM sa rokom otplate do godinu dana i minimalnom kamatom.

Kreditni službenik nam je otkrio da za ove pozajmnice nisu potrebni posebni uslovi, a vrati se 2.200 KM i baš u ovo vrijeme već nekoliko godina unazad im građani najčešće dolaze.

izvor:Aloonline/FOTO:Aloonline