Naša najopasnija zmija, i najjača otrovnica u Evropi, uočena je na Zlatiboru. Riječ je o velikom primjerku poskoka.

“Izuzetno lijep primjerak ženke Poskoka, planina Zlatibor, klisura Griža potoka…”, navodi se u opisu fotografija sa lica mjesta na Fejsbuk grupi Putujmo po Srbiji.

Autor dalje opisuje i kako je zaključio da je riječ o ženki, kako ih prepoznati i razlikovati.

“Razlikovanje mužjaka i ženke poskoka (Vipera amodytes) zasniva se na polnom dimorfizmu, koji se najlakše uočava kroz boju, šare i veličinu. Evo ključnih razlika: Boja i šare: Mužjaci su uglavnom svijetlo-sivi do pepeljasti sa jasno izraženom, tamnom cik-cak šarom duž tijela. Ženke su obično braonkasto-smeđe, bakarne ili narandžaste nijanse, a njihova cik-cak šara je manje izražena i svjetlija, teže se razlikuje od osnovne boje tijela. Veličina: Mužjaci su generalno nešto veći i duži od ženki”, navodi on.

Iskusni zmijolovac Vladica Stanković prije dvije nedjelje je izvlačio poskoka iz jedne srpske porodične kuće.

“Inače, u mom poslu 97 odsto svih intervencija čine neotrovne zmije, dok se u svega 3 do 5 odsto slučajeva radi o otrovnicama. Ipak, dešava se. Ima poskoka, ima problema po Srbiji, a mi smo tu da ih rješavamo kako znamo i umijemo. To se dešava prvenstveno u seoskim kućama i vikendicama gdje ljudi ne borave po 24 sata dnevno. Tamo gdje nema stalnog kretanja, glodari prvi naprave rupe i staništa. Zmije se samo nadovežu na njih, koriste njihove kanale i prate izvor hrane. Kada im se poklope hrana, voda i mir, one tu borave i to postane njihovo privremeno stanište”, objasnio je nedavno iskusni lovac.

Ispričao je i da se hvatanje poskoka dogodilo u Prokuplju, ali da ne postoji tačno mjesto u Srbiji gdje otrovnica ima najviše, već da se mogu pojaviti bilo gdje kuda im klima pogoduje.

“Konkretno, ovaj slučaj je bio iz okoline Prokuplja. Tamo ih ima, kao i u ostalim dijelovima Srbije, osim u Beogradu i Vojvodini gdje ih nema. Normalno je da otrovnice postoje u prirodi. Poskoci se nalaze na nadmorskim visinama od 200 pa sve do 2.200 metara. Negdje ih ima više, negdje manje, ali to je sasvim uobičajena pojava svake godine”, ističe dalje Vladica.

Kako objašnjava Vladica, u Srbiji postoje tri vrste otrovnica – poskok, šarka i šargan.

“Poskok je naša najpoznatija i najjača otrovnica, ne samo kod nas nego i u Evropi. U prosjeku naraste od 70 do 80 centimetara, mada u nekim kanjonima, gdje nemaju prirodnih neprijatelja, mogu da se nađu i krupniji primjerci koji odskaču od prosjeka. Pored njega, imamo i šarku, koja se sreće iznad 600 metara nadmorske visine, kao i planinskog šargana. Šargan je veoma rijedak, ugrožen i živi samo na visokim planinama poput Šare ili Prokletija”, dodaje.

Izvor: Telegraf