Moto susreti godinama su važili za prostor u kojem dominiraju muškarci, ali posljednjih godina sve više žena pronalazi svoje mjesto u svijetu motociklizma. Jedan od događaja koji snažno promoviše žensko moto zajedništvo jeste MTC Felix Arba, međunarodni moto susret na otoku Rabu, koji svake godine okuplja stotine motociklistkinja iz različitih evropskih zemalja.

Idejni začetnik ovog događaja je Dražen Kasprek, osnivač platforme Moto Trip Croatia, koji je kroz fotografiju i moto reportaže počeo pratiti i promovisati priče žena u moto svijetu. U razgovoru s njim saznajemo kako je nastala ideja o ovom jedinstvenom susretu, kako se razvijao kroz godine i zašto je postao važan događaj za motociklistkinje širom Evrope.

Kako je nastala ideja za MTC Felix Arba, ženski moto susret na Rabu te šta Vas je inspirisalo da pokrenete događaj posvećen upravo ženama Motociklisticama?

Bilo je to relativno nedavno, 2022. godina. Bavio sam se fotografijom i pisao moto reportaže koje sam objavljivao na svojoj web stranici Moto Trip Croatia. Jednom prilikom kroz razgovor s nekim djevojkama koje voze motocikle došli smo do teme raznih predrasuda prema ženama. Ne u moto svijetu, nego uopšte u društvu. Tada se rodila ideja da se one negdje okupe, da ih ja fotografišem i da to objavimo na webu i na društvenim mrežama, jer kako kažu, fotografija govori više od hiljadu riječi.  Prvi takav susret smo nazvali Photo Meeting i dogodio se u Rijeci. Za prvi put i za nekog muškarca koji je pokrenuo inicijativu bilo je to čak iznad očekivanja. Okupilo se 44 žene iz Rijeke i okoline i iz Istre. Ja kao muškarac nisam se tu htio puno miješati, ja sam ih samo potaknuo na to, i odradio sam fotografisanje. To je odjeknulo dosta jako po cijeloj Hrvatskoj i onda smo već nakon mjesec i po dana organizovali drugi takav Photo Meeting kod Slavonskog Broda. Tamo se takođe okupilo 40-tak žena iz Slavonije i Baranje. Treći i posljednji je bio u Karlovcu za žene iz srednje i sjeverne Hrvatske i tamo je opet bilo oko 45 žena iz toga kraja. Dakle, u kratko vrijeme, na tri okupljanja skupili smo preko 130 bajkerica iz cijele Hrvatske. To su bila okupljanja doslovno od par sati; one bi došle, posložile se na motorima, ja bih fotografisao i otišle bi. Ono što je najveća vrijednost tih okupljanja bilo je to što su te žene vidjele da ih ima puno, što su se međusobno upoznale, družile… Iz toga je proizašlo puno prijateljstava i zajedničkih druženja i vožnji. I to je bila njihova borba protiv predrasuda, a ja i još neki drugi bajkeri, njihovi muževi, partneri ili očevi, bili su tu samo kao podrška.

Zašto ste za mjesto održavanja izabrali baš Rab?

Nakon ovih Photo Meetinga tražili su me da pripremim nešto slično i za sljedeću godinu. Kako je ovakav način okupljanja bio nepraktičan i nismo imali nikakvu logistiku, a niko nije htio pomoći, zaključio sam da se to mora održati negdje na jednom mjestu. S obzirom da živim na Rabu logično mi je bilo prvo se obratiti gradu Rabu i Turističkoj zajednici Raba za pomoć i podršku. I oni su mi stvarno odmah pomogli i to rade sve ovo vrijeme.

Kako je izgledalo prvo izdanje ovog susreta i da li ste tada očekivali da će prerasti u međunarodni događaj?

Pa u stvari je već prvi bio međunarodni jer su došle bajkerice iz Slovenije i jedna iz Bihaća, tako da je taj kriterij za međunarodni susret bio zadovoljen. Na tom prvom susretu došlo je oko 120 žena. Većina ih je bila iz Hrvatske te jedna iz BiH i iz Slovenije 20-tak. Bilo je nešto tu i njihove pratnje, pa je u stvari sve skupa bilo nekih 200-tinjak ljudi. S obzirom da sam muškarac nisam mogao organizovati isključivo ženski susret pa sam ga zamislio kao neki turističko zabavni događaj posvećen ženama i na koji bi došli svi oni koji žele ženama dati podršku. Tako da je to od početka bio više porodični događaj. Dolazile su žene bajkerice sa svojim muževima, svako na svome motoru, sa svojim partnerima, ili u pratnji braće, očeva, sinova… Nismo to organizovali u nekom šatoru na nekoj livadi, nego se sve događa u centru grada, na samoj rivi. Cijeli grad je u stvari event zona. Imamo glavnu binu za zabavni program ali uključeni su restorani, kafići, noćni klubovi. Sudionice i njihova pratnja plaćaju kotizaciju, ali za to dobiju akreditacije i popuste za smještaj, popuste u restoranima, idu na izlete s brodom, buggy safari po Rabu… Imamo welcome party, koncerte, tattoo show, prezentacije i testne vožnje motora. Uglavnom jako bogat program koji mogu svi zajedno konzumirati, ali postoji i veliki defile, kao središnji događaj, koji voze isključivo žene. Svake godine je program sličan, samo ga nadograđujemo sa kvalitetnijim sadržajima.

Danas na Rab dolaze bajkerice iz različitih evropskih zemalja. Šta mislite da je ključ popularnosti ovog događaja?

U kratko vrijeme je ovaj događaj postao popularan i o njemu se priča. Prošle godine je bio tek 3. po redu, a imali smo 300 bajkerica iz 16 europskih država, plus oko još 250 njihove pratnje. Sa posjetiocima koji su došli ovako slobodno, bilo je preko 1000 motora na Rabu taj vikend. Popularnost ovog događaja je u atmosferi. Iako su bajkerski susreti poznati po prijateljskoj atmosferi ovdje je ipak drugačije, baš nekako porodična i lijepo je vidjeti te žene sa svih strana koje se prepoznaju od godine prije pa se grle, pozdravljaju… Dok one voze defile, muški dio gleda i testira motore, ili „testira“ craft piva, ili voze buggy safari… Mislim da je presudna upravo ta atmosfera i to što do sada u tri godine nije zabilježen ni jedan i najmanji incident ili problem. Ovdje nema paljenja guma, nema divljanja… Predviđamo svake godine što bi se moglo događati na godinu i pokušavamo reagovati prije nego krenemo u organizaciju za sljedeću godinu. Tako smo pretpostavili da će sa porastom popularnosti doći do povećanog broja posjetioca koji dolaze samo iz radoznalosti i to se i dogodilo, i prošle godine smo imali veliku gužvu na rivi. Zato smo ove godine ograničili prijavu strogo na bajkerice i njihovu najbližu pratnju. Za ostale posjetioce smo pripremili poseban parking odmah na ulazu u staru gradsku jezgru, kako ne bi stvarali gužvu, ali i kako bi im motori bili na sigurnom. Mislim da svako ko dođe barem jednom primjeti koliko truda ulažemo u ovo i da mislimo na svaku sitnicu i zato se ljudi ovdje osjećaju dobro i dobrodošlo, bez obzira odakle stigli.

Moto svijet se često smatra „muškim svijetom“. Da li primjećujete da se posljednjih godina sve više žena odlučuje na vožnju motocikla?

Pa mislim da smo nekakvim civilizacijskim napretkom došli do toga da su žene uopšte ravnopravnije, iako znamo gdje svi mi još uvijek živimo, pa je još uvijek dosta toga gdje su žene zakinute. Ove mlade žene danas su slobodnijeg uma, hrabrije, ne boje se reći šta žele, ne boje se suprotstaviti nekim društvenim ograničenjima i normama. Žene danas ruše predrasude na svaki mogući način, pa tako i na motorima. Koliko sam informisan, zadnjih par godina je puno mladih cura koje je upravo ovaj događaj potaknuo da kupe motor jer su vidjele da nisu jedine u svojoj sredini koje to žele i vole. Žene pokazuju da mogu u isto vrijeme biti dobre majke i dobre supruge, ali i uspješne poslovne žene i raspolagati sa svojim slobodnim vremenom kako one žele.

Kakve reakcije najčešće čujete od žena koje prvi put dođu na MTC Felix Arba?

Prvo trebate vidjeti tu atmosferu, cijela rapska riva je puna žena i motora. Terase kafića i restorana su pune, trešti muzika, smijeh… Jako je lijep osjećaj kad me zaustave i kažu svaka čast na ovakvoj organizaciji i na svemu ovome. To je ta reakcija koja stvarno godi. Ne zbog nekog ega, nego zbog toga što tada znaš da si pogodio srž. I trebate vidjeti onaj početak defilea. Dva sata traje okupljanje motora, slaganje na rivi… Žene plešu, pjevaju, zabavljaju se, i onda onaj trenutak kad ih preko razglasa pozovemo na polazak, i kad se pale motori… Svi znaju sa drugih moto susreta kako je kad zagrmi stotine motora, ali kad zagrmi stotine motora sa ženama na njima, vjerujte to je poseban događaj.

Koliko je zahtjevno organizovati ovakav međunarodni moto susret?

Uh, jako zahtjevno. Najviše sam zato kriv ja sam, jer sam postavio visoke standarde i sve ispod toga smatrao bih neuspjehom. Zato organizacija traje godinu dana. S obzirom da imamo prijave – registracije, treba obraditi nekoliko stotina prijava, odgovarati na mailove, slati im odgovore na pitanja, kodove za popuste u hotelima… Samo oko prijava potrebno je razmjeniti i do 2000 mailova. Onda su tu pregovori sa gradom, turističkom zajednicom, pa dozvole i rješenja od policije, lučke uprave, lučke kapetanije… Potrebno je zatvoriti cestu, izmjestiti automobile, osigurati redare, riješiti kompletnu infrastrukturu; rasvjetu, razglas, binu, wc-e, šankove… osigurati mjesta za izložbe motora, tatoo show, Dyno truck… Posebno dogovaramo sa dva hotela i privatnim iznajmljivačima apartmana cijene za sudionike, jer želimo da prođu što jeftinije i da svi budu smješteni odmah tamo da ne moraju poslije zabave sjedati na motore i voziti. Pa onda dogovori s restoranima za popuste, pa pregovori sa bendovima, štampanje oko hiljadu majica, oglašavanje na društvenim mrežama, promo materijali… Ogroman posao.

Kada ste prvi put sjeli na motocikl i šta Vas je tada najviše privuklo tom svijetu?

Prvi put tamo negdje u 5. razredu osnovne škole kada me je ujak učio voziti TOMOS APN 4. Slijedeći put, a to je bilo već nakon par dana sam mu ukrao isti taj motor i jurio nekim prašnjivim putem… Nakon toga sam onako „rekreativno“ vozikao neke motore, ali ništa ozbiljno. I onda život odvede nekim drugim smjerom, sve dok opet ne dođe neka životna situacija koja traži potpuni reset. Meni lično je to bilo zbog zdravlja, i tada sam napravio dosta promjena u životu i više se okrenuo stvarima koje mene vesele i ispunjavaju. Pa sam tako spojio svoje tri ljubavi; pisanje, fotografisanje i motor.. I evo sada već sedam godina vozim, pišem reportaže i fotografišem. I uz put preko udruge Moto Trip Croatia koju sam osnovao prije četiri godine i koja sada ima oko 50 članova iz cijele Hrvatske, radim još neke projekte. Osim ovoga susreta na Rabu pokrenuo sam i prvu baze biker-friendly mjesta i usluga u Hrvatskoj za sve motoriste. I prvu interaktivnu kartu kao besplatan alat bajkerima kada putuju u Hrvatsku da znaju gdje mogu spavati ili jesti uz popust i siguran parking. Ono što me je najviše privuklo je upravo ta sloboda, to što se osjećam svoj i što odgovaram tada isključivo sebi.

Postoji li neki trenutak sa MTC Felix Arba koji vam je posebno ostao u sjećanju?

Na tome događaju stvarno možete vidjeti sve moguće profile žena, od mladih djevojaka jedva punoljetnih, pa do gospođa u ozbiljnim godinama koje voze motor cijeli život. Ima tu studentica, domaćica, poslovnih žena… Ima onih koje su jedva skupile nešto novaca da dođu ta tri dana na Rab, a ima onih kojima je to sitnica. Ali svima njima je zajednički onaj trenutak kojega sam već spomenuo, pred polazak defilea. Muškarci osjećaju adrenalin, osjećaju se moćno u takvim situacijama, ali žene su sve nekako na rubu plača. Svima im možete vidjeti suze u očime… Mislim da ženama taj trenutak znači stvarno nešto posebno. I još jedna stvar, još prve godine su mi pričale te žene kako su bile oduševljene kako su dočekane gdje god su došle, u hotelu na recepciji, u trgovini na blagajni… Sve druge žene su ih bodrile, podržavale ih. Kao da su domaće žene na Rabu to doživjele kao nekakvu žensku borbu za njihova prava.

Kako Vaša porodica i prijatelji gledaju na Vašu ljubav prema motociklima i organizaciju ovakvog događaja?

Pa naučili su već da ja uvijek imam neke drugačije poglede i drugačije ideje, ali uglavnom je sve pozitivno. Podržavaju me svi jer znaju koliko se dajem u to i koliko mi sve to skupa znači, a i znaju da bih ja to svejedno radio bez obzira na njihovo mišljenje. Moram reći da ovo nije moj posao i da ja ne živim od ovoga već da sve ovo radim jer mene ispunjava biti kreativan i nešto organizovati.

Kada biste mogli poslati jednu poruku svim ženama koje vole motore, ali se još nisu usudile da voze, šta biste im rekli?

Isto ovo pitanje sam ja postavio prije par dana jednoj bajkerici iz Rijeke, Oliveri. Radio sam o njoj reportažu za naš web portal, i sad mogu samo prenjeti njen odgovor na ovo pitanje: Šta čekate?!

Registraciju za MTC FELIX ARBA 2026 možete napraviti OVDJE.