Skoro svi su upoznati sa tim koje su nevjerovatne prednosti cvekle po zdravlje, ali malo ko je redovno konzumira.
Evo šest razloga da počnete da je jedete još danas.
Posljednjih godina postaje sve popularnija; često se koristi u sokovima i smutijima, u kombinaciji sa raznim voćem i povrćem. Ovo je dobar trend s obzirom na mnoge zdravstvene prednosti cvekle. Ovo povrće je izvor prirodnog šećera, a takođe je bogato kalijumom, vitaminom C i folnom kiselinom. Cvekla je takođe bogata vodom i vlaknima.
Cvekla je bogata rastvorljivim i nerastvorljivim vlaknima. Iz tog razloga pomaže u poboljšanju crijevnog tranzita i borbi protiv zatvora. Čak se preporučuje da se uključi u dijete za liječenje hemoroida. Pored toga, jedenje cvekle pomaže u održavanju nivoa šećera u krvi i dobrog holesterola (HDL). Cvekla se može jesti sirova u salatama, kuvana ili pečena. Važno je znati kako je kuvati da ne izgubi korisna svojstva – kuvajte je sa korom, koja se skida neposredno pred upotrebu.
Cvekla sadrži nitrate koji se prirodno javljaju, a koji se nakon konzumacije pretvaraju u azot-oksid. Ovaj molekul podstiče opuštanje i širenje krvnih sudova, što poboljšava cirkulaciju i pomaže u regulisanju krvnog pritiska tokom cijelog dana.
Pored toga što ima puno vode, cvekla sadrži i dosta proteina. Umjesto energetskih pića, čaša prirodnog soka od cvekle može dati isti tonizujući efekat. Među nevjerovatne prednosti cvekle spada i to što sok od cvekle može poslužiti kao izvor energije zbog pretvaranja nitrata u azot-oksid, što povećava izdržljivost tokom vježbi visokog intenziteta.
Cvekla je važan izvor betaina – hranljive materije koja štiti ćelije, proteine i enzime od spoljašnjih stresora. Takođe daje antiinflamatorna svojstva koja štite unutrašnje organe i poboljšavaju cirkulaciju krvi.
Pigment betalin, prisutan u cvekli, pomaže u procesu detoksikacije. Hranljive materije u cvekli bore se protiv slobodnih radikala i neophodne su za čišćenje vitalnih organa kao što su jetra i pluća.
Konzumiranje ekstrakta crvene repe sa vodom može smanjiti nastanak tumora. Vjeruje se da su za to zaslužni fitonutrijenti i pomenute hranljive materije, koje imaju sposobnost mineralizacije.