Efekti su očigledno mnogo veći nego što se ranije mislilo, zaključili su stručnjaci.

Umor, lupanje srca, otežano disanje… samo su neke od mogućih nuspojava navedenih u uputstvu za lijek koje mogu da djeluju uznemirujuće na osobu koja čita ta uputstva. Takođe, uznemirujuće može da bude i preoperativna konsultacija, kada vas hirurg obavijesti o svim rizicima.

Problem je što se mnogi pacijenti fokusiraju na moguće komplikacije ili neželjene efekte koji se onda mogu javiti bez fiziološkog razloga – samo zbog negativnih očekivanja. Ljekari ovo zovu nocebo efekat koji je suprotan placebo efektu kada očekivanje pozitivnog ishoda povećava efikasnost lijeka ili liječenja.

Efekti su očigledno mnogo veći nego što se ranije mislilo, zaključili su stručnjaci koji su se nedavno okupili na 4. međunarodnoj konferenciji Društva za interdisciplinarne placebo studije (SIPS) u Duisburgu u Njemačkoj. Njihovi nalazi mogu pomoći u poboljšanju medicinske njege omogućavajući ljekarima da drugačije komuniciraju sa pacijentima.

„Placebo i nocebo efekti nisu samo izmišljeni. Znamo da se javljaju veoma složeni neurobiološki fenomeni“, smatra dr Ulrike Bingel, profesorka neurologije i šefica Centra za medicinu bola u Univerzitetskoj bolnici u Esenu u Njemačkoj.

Zbog toga su, kaže, problematične preoperativne konsultacije i uputstva u pakovanju lijekova, koja se uglavnom fokusiraju na rizike.

„Uputstva za lijek su sažetak na tri stranice i uglavnom su to kontraindikacije“, kaže Bingel i dodaje da se „ciljani terapeutski efekti skoro, pa i ne pominju.

U studiji koju je vodio Ben Kolaguri, profesor i šef Fakulteta za psihologiju Univerziteta u Sidneju, pacijenti su informisani o mogućim neželjenim efektima hemoterapije. Jednoj grupi je rečeno da 30 odsto pacijenata ima mučninu, a drugoj da 70 odsto nije. Rezultat? Manje pacijenata u drugoj grupi razvilo je mučninu.

Nadovezujući se na placebo istraživanje, ljekari se sada mogu naučiti kako da poboljšaju liječenje kroz empatičko ponašanje i pozitivnu komunikaciju, kaže Andrea Evers, profesor psihologije na Univerzitetu Lajden u Holandiji.

„Uzimajući u obzir placebo i nocebo efekte, može se brzo naučiti“, smatra ona. Kada vam ljekar prije davanja injekcije kaže: „Ovo će boljeti samo na trenutak“, onda će zaista boljeti. Nekoliko umirujućih riječi može napraviti veliku razliku, vjeruje Evers.

Ona je mišljenja da se na ovaj način može unaprijediti zdravstvena zaštita, pomoći pacijentima, ali i smanjiti troškovi efikasnijim liječenjem.

Upotreba placebo efekta u konvencionalnoj medicini, naglašavaju istraživači, uvijek treba da bude samo koristan dodatak tretmanu zasnovanom na nauci. Ovaj dodatni aspekt je ono što oni vide kao ključnu razliku između konvencionalne medicine i alternativne medicine.

Oni koji se bave alternativnom medicinom nesumnjivo rade mnogo stvari ispravno u svom ophođenju sa pacijentima. Na primjer, odvajaju dovoljno vremena, i pružaju dobre informacije, priznaje Bingel.

„Sve su to oblasti u kojima moramo da se zapitamo: da li smo ih izgubili u (konvencionalnoj) medicini?“, kaže ona.

Međutim, dodaje da se, na primjer, „homeopatija zasniva na modelu mehanizma djelovanja koji ne postoji u sadašnjim naučnim saznanjima. Pacijenti su prevareni. A to je nešto što definitivno ne želimo kada koristimo placebo efekat u naučno zasnovanoj medicini”.

Bingel bi željela da odgovarajući vid komunikacije sa pacijentima bude sastavni dio medicinske obuke, kao što je kardiopulmonalna reanimacija, kao i da je napredak u ovoj oblasti i dalje spor.

„Doktoru je finansijski isplativije da sprovede dalju instrumentalnu dijagnostiku nego da bez žurbe razgovara sa pacijentom. Ovo mora da se promijeni“, ističe ona.

Kada je riječ o lijekovima, Bingel preporučuje dopunu zakonski propisanog uputstva sa uputstvima za pacijente koji na jednostavnom jeziku objašnjava kako lijek djeluje i, što je najvažnije, navodi njegove prednosti.