U posljednjih nekoliko godina, lek “Ozempic” postao je neizostavan dio tretmana pacijenata koji se bore sa dijabetesom tipa 2.
Međutim, ovaj lijek masovno se koristi i kao lijek za mršavljenje. Velika potražnja za lijekom “Ozempic” rezultirala je čestim nestašicama u apotekama širom Evrope i Velikoj Britaniji.
Nagli porast interesovanja izazavao je pojavu falsifikata ovog lijeka, a situacija postaje zabrinjavajuća i u Srbiji, gdje su potvrđeni slučajevi lažnih preparata “Ozempic”. Lažni lijek prodaje se i preko interneta, ali ljudi u Srbiji masovno se interesuju i koja je cijena pravog lijeka “Ozempic” u apotekama. Njega je, međutim, moguće dobiti samo na recept.
Klinički farmakolog i profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, prof. dr Radan Stojanović, u emisiji “Uranak” na televiziji K1 objašnjava koliko i da li farmaceutske kuće plaćaju ljekarima da prepisuju lijekove za liječenje dijabetesa i za mršavljenje, ali i koja neželjena dejstva može izazvati korišćenje lažnog lijeka.
– Kada je riječ o Srbiji, broj falsifikovanih lijekova je veoma nizak, procjenjuje se da se kreće oko dvadesetak do sada. Posebno je važno napomenuti da ovi falsifikati nisu dostupni u apotekama, što je izuzetno pozitivno. Želim pohvaliti sve one koji su dio ovog lanca, počevši od Republičkog fonda, jer obavljaju izuzetno dobar posao u sprečavanju prisustva falsifikovanih lijekova u apotekama – kaže dr Stojanović i ističe kako neadekvatno korišćenje leka “Ozempic“, u svrhu mršavljenja, može ozbiljno da ugrozi zdravlje:
– Očigledno je da postoji velika potražnja za tim lijekom. “Ozempic” je semaglutit i potrebe tržišta nisu zadovoljene, i nažalost u toj situaciji reagovalo je crno tržište. Falsifikovanje nije dobro i može ozbiljno da ugrozi zdravlje, zato što ne znate šta ste kupili. Tri ishoda su moguća: prvo da taj lijek sadrži istu aktivnu supstancu kao i pravi lijek, ali u drugoj dozi, manjoj ili većoj, ili da sadrži neke nečistoće. Čest problem je kod suplemenata. Mogu da sadrže neke nedozvoljene supstance, a to ne piše na kutiji lijeka. Drugi slučaj je gdje je druga aktivna supstanca, kada nije semaglutit, nego je insulin, što je slučaj u ovim lažnim lijekovima koji su se pojavili, koji mogu da dovedu do katastrofalnih posljedica. Najbolja varijanta, uslovno rečeno, je da taj lijek ne sadrži nikakvu supstancu i da je fiziološki rastvor, onda će kompromitovati terapijski proces, ali neće ugroziti zdravlje – dodaje profesor Stojanović.
Kod falsifikovanog lijeka, umjesto semaglutita, ubačen je insulin. Insulin je jako efikasan lijek, ali njegovo doziranje mora biti precizno i individualno, kao i da se uskladi sa ishranom i fizičkom aktivnošću.
Kako upozorava dr Stojanović, najopasniji neželjeni efekat je hipoglikemija – nagli pad šećera u krvi koji može fatalno da se završi.
– Počinje sa blagim simptomima kao što su slabost, drhtavost i to je jako bitno da se prepozna – bilo sama osoba koja koristi insulin ili neko ko je pored te osobe. Ukoliko se prepoznaju ti simptomi, odmah osobi treba ponuditi nešto slatko. Suština je da se spriječi nagli pad šećera. Vi sada imate lijek semaglutit, misleći da njega stvarno koristite i koji treba da vam reguliše vašu šećernu bolest tip dva, a umesto toga dobijate insulin, aplikujete ga i izazivate nagli pad šećera koji može da se završi gubitkom svesti, komom i na kraju smrtnim ishodom. Zamena je jedna od teških prevara koja može fatalno da se završi – objašnjava profesor Radan Stojanović.
Kako dodaje, važno da pacijenti budu obazrivi i svjesni potencijalnih opasnosti koje proizilaze iz neovlašćene zamjene lijekova.
– Dok se lijek nije davao na ljekarski recept, sigurno je bilo zloupotrebe. Gojazni ljudi su željeli da smršaju. Neki su ga kupovali onlajn. To je veoma opasno, jer ako liječite gojaznosost koja je hronična bolest, onda je ne možete liječiti lijekom “Ozempic”. Tu postoji jedan drugi lijek. Kada nabavljate preko interneta, tu su ozbiljne zamke koje vrebaju. Možete ga nabaviti putem inteneta i da bude pravi, ali da li vi imate dovoljno farmakološkog znanja da znate kako da ga koristite? – upitao je prof. Stojanović.
On objašnjava da kod osoba kod kojih je ustanovljen dijabetes tip dva, liječenje “Ozempicom” počinje sa manjom dozom, pa se na četiri nedjelje povećava doza, do doze od 1mg, što se smatra nekom dozom održavanja.
– Taj lek ako se koristi na adekvatan način, kod pacijenta koji ima šećernu bolest, biće od koristi – kaže profesor i dodaje:
– Pacijenti koji nemaju šećernu bolest nisu kandidati za “Ozempic”. Ljudi sami preuzimaju rizik. Trajne posljedice ne bi trebalo da ostavi, ali može da dovede do akutnih poremećaja zdravstvenog stanja, kao što je akutni pankreatitis koji je po život opasno stanje. Rijetko se dešava, ali može da se desi. To što se rijetko dešava, pacijent koji ima šećernu bolest je spreman da prihvati, jer taj lijek njemu koristi, jer ga liječi, ali onaj koji želi da smrša pred more, mislim da mu prihvatanje rijetkih, ali ozbiljnih neželjenih dejstava ne ide u prilog – dodaje profesor Radan Stojanović.
– Ako ispunjava kriterijume nakon pregleda ljekara, za lijek o gojaznosti, on će dobiti taj lijek u apoteci i koristiće ga prema uputstvu ljekara. Sve drugo je improvizacija koja može ugroziti zdravlje – zaključio je prof. dr Radan Stojanović u „Uranku“ na K1 televiziji.