Za brojanice su vezana mnoga sujeverja, međutim crkva naglašava da one služe isključivo za molitvu, a ne za igru, za ukras, “za sreću” ili kao “narukvica da djeca lijepo spavaju i ne sanjaju svašta”.

Jedina uloga i svrha brojanice je molitva, i prema brojanicama se treba odnositi s poštovanjem.

Preporučuje se da se brojanica nosi na lijevoj ruci, i to iz praktičnih razloga – dok se krstimo prilikom molitve lakše je da ona bude u lijevoj ruci. Ipak, ovo nije vjersko pitanje, već praktično, te ne predstavlja problem ni ako se brojanica nosi na desnoj ruci.

Takođe, budući da desnu ruku većina ljudi više koristi, nošenjem brojanice na lijevoj ruci smanjuje se mogućnost da se brojanica negdje zakači i pokida. Naravno, ukoliko je osoba ljevoruka, u tom slučaju je praktičnije da je nosi na desnoj ruci.

Pored toga, postoje i brojanice koje se nose oko vrata.

Kada se brojanica ne koristi u molitvi, preporučuje se da se odloži zajedno sa molitvenikom, Svetim Pismom i ikonama.

Mnoge teorije kruže i o tome da li brojanicu treba da kupimo sami sebi, ili treba isključivo neko drugi da nam je pokloni.

Vjerovanje da brojanicu treba neko da nam pokloni je, ističe se, samo sujeverje. Lijep je gest ukoliko vam neko pokloni brojanicu, ali nije nužan, možete je kupiti i sami sebi. Ukoliko brojanica pukne, može se spaliti ili baciti u rijeku. Brojanicu treba nositi kao molitveni znak koji je veza sa Bogom, i ne treba se pred svima moliti, već diskretno govoriti molitvu.

Izvor: Nezavisne