Srpska pravoslavna crkva i vjernici širom zemlje sutra slave Svetu velikomučenicu Hristinu – ranohrišćansku svetiteljku čije je mučeništvo bilo toliko strašno, da vijekovima ostavlja bez daha i podsjeća na snagu vere.
Rođena u 3. vijeku u paganskoj porodici u gradu Tiru, Hristina je još kao dijete, sa samo 11 godina, odbacila idole i okrenula se Hristu. Bila je kćerka tirskog namjesnika Urbana, koji ju je zbog njene izuzetne ljepote zatvorio u visoku kulu kako bi je sačuvao od svijeta. Okružena raskošem i robinjama, ona je umjesto lagodnog života izabrala duhovni put.
Uprkos očevim pokušajima da je privede idolopoklonstvu, Hristina je u tajnosti zavoljela Hrista. Prema predanju, anđeo joj se javio, označio je krsnim znamenjem i nazvao nevjestom Hristovom. Kada je saznao istinu, otac ju je izveo pred sud i bacio u tamnicu. Planirao je da je pogubi sljedećeg dana – ali je iznenada preminuo te noći.
Njene muke time nisu prestale. Dva nova namjesnika, Dion i Julijan, nastavili su da je muče. Tokom mučenja, Dion je iznenada pao mrtav, a Julijan joj je odsjekao grudi i jezik. U trenutku snage i vjere, Hristina je uzela svoj odjsečeni jezik i bacila ga u oči Julijanu – koji je iste sekunde oslijepio. Na kraju, posječena je mačem i pridružila se nebeskom carstvu.
Smatra se da molitva izgovorena na njen dan donosi spokoj duši i snagu u trpljenju:
“Ovčica Tvoja Isuse, Hristina, zove silnim glasom: Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe. Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.”
Sveta Hristina je kroz bol, krv i vjeru ostala nepokolebljiva, a sutra, na njen dan, vjernici je se sjećaju kao moćne zaštitnice i uzora u vjeri – čak i kada cijena vjere znači život.