Vaskrs – U pravoslavlju nož simbolično često dobija negativno značenje. To dolazi iz više slojeva – biblijskog, simboličkog i narodnog.
Naime, povezuje se sa Judinom izdajom Isusa Hrista, simbolički – ubod u povjerenje. Naši preci naročito su isticali da nikako ne bi trebalo nož stavljati na vaskršnju trpezu, jer su vjerovali da simbolizuje ubod, zlo, svađu i presijecanje napretka, što je suprotno duhu praznika koji slavi život i mir.
“Nije dobro kad se zove muzika i sve ode u neku krajnost. Ja se trudim da okupim porodicu i ljude koje volim i koji su mi najbliži. Niti slavski, niti vaskršnje ne treba da se slavi tako, ovi praznici treba da se proslave u miru i harmoniji i u krugu porodice, a drugo je Nova godina. Da smo zahvalni svi na zdravlju. Na Vaskrs nikad ne stavljam nož na trpezu, po hišćanstvu je to simbol uboda i zla i to se ne stavlja za sto za Veliki petak, a i Vaskrs”, rekla je jednom prilikom i glumica Lidija Vukićević.
U hrišćanstvu su glavni simboli:
Za razliku od toga, nož je oružje, a ne simbol žrtve iz ljubavi, povezan sa nasilnim činom, a ne sa spasenjem. Zato se u duhovnom smislu često doživljava kao nešto što pripada „paloj“, grešnoj prirodi čovjeka.
U pravoslavnim zemljama postoji i jak sloj narodnih običaja:
To znači da isti predmet može imati i zaštitnu i negativnu simboliku – ali njegova opasnost ostaje ključna.
U hrišćanskoj umjetnosti nož se javlja kod svetaca kao znak mučeništva, sa ovim sečivom prikazan je apostol Vartolomej – ovde nož ne simbolizuje dobro – već patnju i nasilje koje je nad njima učinjeno.
Sveti Jovan Zlatousti često govori da zlo ne dolazi iz predmeta, već iz srca čoveka, ali naglašava simboliku:
„Nije mač taj koji ubija, nego volja onoga koji ga drži.“
U njegovim besjedama, oružje (pa i nož) postaje:
Zato se u duhovnom smislu vezuje za grijeh i zlo, a ne za samu materiju.
U Jevanđelju po Mateju (26:52), Isus Hristos kaže:
„Jer svi koji se mača late, od mača će i poginuti” .