Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas praznuju Mali Božić, prvi dan nove 2024. godine po julijanskom kalendaru. Istog dana je i slava Svetog Vasilija Velikog. Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji.
Današnji dan započeo je u crkvama ponoćnim molebanom za uspješnu i blagoslovenu Novu godinu. Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, onda je Mali Božić počeo da važi kao Srpska nova godina koja se kod pravoslavaca proslavlja u noći između 13. i 14. januara.
Danas se slave još dva velika praznika – Obrezanje Isusa Hrista i dan Svetog Vasilija Velikog.
Dan Obrezanja Isusa Hrista, osmog dana po rođenju, jedan je od najvećih hrišćanskih praznika. Po običajnom kalendaru, naziva se i Mali Božić, jer se u mnogim krajevima ponavljaju božićni rituali.
Srpska nova godina ili Mali Božić imali su različit značaj u pojedinim porodicama ili sredinama.
U seoskim sredinama su se ponavljali određeni božićni običaji, mada, u poređenju sa literaturom vezanom za starije periode, u znatno redukovanom obimu.
U nekim krajevima u domove i danas dolazi položajnik.
Prema starim vjerovanjima, ovaj dan je prilika da se mnoge stvari promijene, pa postoji puno običaja koji se i danas poštuju. Ne valja se danas ni sa kim svađati.
Čuvao se ugarak iz badnjaka, od Božića do Malog Božića, da bi se obezbjedila plodnost i berićetnost u zajednici.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja sunčeve svjetlosti i toplote.
Na današnji dan vjeruje se da treba uzeti kašiku meda, što se dovodi u vezu sa životom i djelom Svetog Vasilija.
Sveti Vasilije je rođen u vrijeme cara Konstantina. Još kao nekršten učio je 15 godina u Atini filozofiju, retoriku i astronomiju.
Krstio se na reci Jordan zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio je episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina, a završio svoj zemaljski život sa 50 godina.
Bio je veliki pobornik pravoslavlja, moralno čist i izuzetno revnosan, bogoslovski um, ustrojitelj i stub svete crkve.
U crkvenoj službi naziva se “pčelom crkve Hristove”, koja nosi med vjernicima i žaokom svojom bode jeretike. Zato, na današnji dan valja uzeti kašiku meda.
Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan.
Najupečatljiviji dio proslave je miješenje kolača vasilice. U većini porodica se pravi slično kao česnica, sa tankim korama, samo bez oraha, sa medom i mašću.
U nekim porodicama je pripremano više kolača kao vasilica: sa više vrsta voća i povrća. Miješena je od mekog beskvasnog testa, koje se potom presavija: sa suvim grožđem, bundevom, orasima.
Odozgo je prije pečenja utiskivan pečat sa krstom. Vasilica se pravila ujutro, a služila se uz ručak.
Sječena je, nije lomljena kao česnica. Uzimali su je po želji, ko je kojim htio da se posluži, bez nekih posebnih pravila.
Ima mjesta u Srbiji u kojima se mijese i krofne u koje se stavlja novčić, baš kao u božićnu česnicu, a ko ga pronađe, imaće sreće narednih 12 mjeseci.
Danas se pažljivo gleda u nebo i posmatra vrijeme. Ako na 14. januar padne snijeg ili bude oblačno, čeka nas rodna godina. Suvo vreme, vjeruje se, donosi i sušnu godinu pred nama.