Nikša Matić, član džudo kluba “Panter”, koji je jedan od 16 kandidata za najboljeg sportistu Republike Srpske, kaže da je ovo, na neki način, kruna njegovog dosadašnjeg bavljenja sportom.
Matić je ušao u najuži izbor za prestižnu nagradu koju po 71. put dodjeljuje “Glas Srpske“, a ceremonija proglašenja najboljih najavljena je za 11. decembar.
“Smatram da je već veliki uspjeh to što je nas 16 uopšte predloženo za sportistu godine. Iskreno se nadam da ću ući u prvih deset sportista, a sve dalje odlučiće neke nijanse, a ne ogromne razlike u rezultatima, tako da ću biti zadovoljan bilo kojom pozicijom”, rekao je Matić za InfoBijeljinu.
Na naše pitanje kako je reagovao kada je čuo da je u konkurenciji 16 najboljih, Matić kaže da je svakako prva emocija radost i ponos, jer je prepoznat njegov rad i trud u proteklih 15 godina.
“Džudo treniram od sedme godine i nikada nisam napravio pauzu ili pokušao trenirati neki drugi sport, tako da je ovo priznanje na neki način kruna mog dosadašnjeg bavljenja sportom”, ističe Matić.
Upitan s kojeg od dosadašnjih takmičenja ima najljepše uspomene, on se prisjetio Balkanskog takmičenja u Tirani.
“Možda zato što je najsvježije sjećanje i moj najveći uspjeh, ali najljepše uspomene su mi sa nedavno održanog Balkanskog takmičenja u Tirani, gdje sam u veoma jakoj konkurenciji osvojio treće mjesto. Osim samog rezultata, turnir je bio jako dobro organizovan, sa prijatnom atmosferom, što pokazuje da su sportisti zaista najbolji predstavnici svojih država i da povezuju narode i tamo gdje su te veze jako slabe”, pojašnjava Matić.
On dodaje da svaki sport zaslužuje da ima mnogo veću podršku na svim nivoima vlasti, pa i džudo. Nažalost, kako dodaje, to nije tako, ali se nada pozitivnim promjenama.
Sport, ističe Matić, ima i vaspitnu i zdravstvenu ulogu za mlade ljude i to je jedan od najboljih načina ulaganja u budućnost jedne zemlje, jer mladi nisu na ulici, uče o zdravom načinu života, komuniciraju međusobno, putuju, druže se…
“Moj klub je već ozbiljno pristupio afirmaciji džudoa na području našeg grada, odlaskom u osnovne škole i vrtiće i predstavljanjem ovog sporta i održavanjem treninga. Osim toga, treninzi za mlađu djecu vrše se i u seoskim sredinama, tako da se i na taj način olakšava treniranje. Dobra ideja je i održavanje javnih treninga, na trgu recimo, ili održavanje javnih časova gdje se ističe da je džudo sport samoodbrane, nikako nasilja i napada i da ima viševjekovnu istoriju razvoja i filozofsku komponentu”, zaključuje Matić.