Uprkos svim pričama o novim granicama i zbližavanju ljudi, istina je da je FIFA apsolutno oduševljena opraštanjem od Katara, kontroverzi i kritika.

I prije nego što su koferi bili spakovani, misli su se vrtile prema narednoj inkarnaciji događaja koji u strasti spaja svijet.

Svjetsko prvenstvo u tri zemlje, a ne u jednom gradu. U 16 mjesta, podijeljenih u četiri vremenske zone i hiljade kilometara, umjesto malih udaljenosti koje su bile u Kataru. S 48 reprezentacija, za razliku od 32 koliko je norma od 1998. godine. Više iz Afrike, Azije i Amerike. Čak, po prvi put, zagarantovano mjesto za Okeaniju. I, gotovo sigurno, rekordne 104 utakmice i takođe 33 dana.

U planu je 12 grupa po četiri reprezentacije, ali pravi problemi su naredne faze. Najlakši način bi bio da prva dva u svakoj grupi, plus osam najboljih trećeplasiranih timova, dođu do nokaut faze (32 ekipe), pa bi za osvajanje titule trebalo osam umjesto dosadašnjih sedam utakmica.

Ipak, postoje neki prijedlozi da bi osam najboljih pobjednika grupa trebalo automatski ići u šesnaestinu finala, dok bi ostala četiri pobjednika grupa plus osam drugoplasiranih igrali baraž kako bi im se pridružili. To bi značilo 96 utakmica, a ne 104, ali i to takođe uzrokuje probleme.

Ekipe izvučene u laganu početnu grupu koje bi dobile sve tri utakmice bile bi nagrađene za sreću u žrijebu, dok bi se takođe i promijenio koncept da sve ekipe moraju odigrati isti broj utakmica kako bi osvojile najveću nagradu u nogometu.

Druga je mogućnost podijeliti 24 takmičarska tima u dvije polovine, s tim da se pobjednik dva dijela sastane u finalu.

Međutim, drugi faktor koji će biti veliki problem je broj utakmica svakog dana u grupnoj fazi. Katar je bio sažet na 29 dana, s četiri utakmice svaki dan u uvodnoj fazi.

Takođe, veliki evropski klubovi izvršiće pritisak na FIFA-u da spriječi širenje turnira koje traje duže od maksimalno 33 dana.

Rješenje je očito – šest utakmica svaki dan u grupnoj fazi, što je i više nego moguće 2026. u odnosu na neka druga potencijalna mjesta u budućnosti.

Gradovi istočne obale poput Njujorka  i Bostona kasne za Evropom šest sati, dok Sijetl, Los Anđeles i San Francisco kasne dodatna tri sata.

Prema jednom scenariju, prva utakmica dana počinje u, na primjer, Torontu u podne po lokalnom vremenu, što je u BiH već 18:00 sati.

Utakmice bi tada mogle počinjati svaka dva i po sata u Atlanti, Hjustonu, Meksico Sitiju i Vankuveru, a posljednji meč u San Franciscu počinjao bi u 21:30 po lokalnom vremenu, odnosno 6:30 sati ujutro kod nas.

Ipak, i dalje postoji problem za FIFA-u. Televizijske kuće velikih evropskih zemalja zahtijevaće ranije početne utakmice, ali ne možete imati Španiju, Njemačku, Englesku, Francusku, Portugal i Nizozemsku u istoj polovini žrijeba. Isto tako, južnoamerički navijači više bi voljeli kasnije utakmice sa Zapadne obale, prenosi Kliks.

FIFA je pokušala opravdati izbor Katara ukazujući na ograničene udaljenosti koje ekipe moraju prijeći i gurajući zelene motive, održivost i kompenzaciju ugljenika.

Godine 2026. vožnja između mnogih gradova neće biti lagana pa će svi morati avionom prijeći Kanadu, Meksiko i Sjedinjene Države.

Međutim, to je na Đaniju Infantinu i kompaniji da riješe. Neće im biti lako.