Energetska kriza trenutno pogađa cijeli svijet, a posljedica je invazije koju je Ruska Federacija pokrenula u Ukrajini time dovodeći relativno stabilan uvoz energenata nafte i prirodnog gasa u situaciju kada cijene fluktuiraju skoro na dnevnom nivou.

Kakve su opcije za BiH da se sa ovom krizom nosi i da li imamo kapaciteta da vlastitim snagama osiguramo energetsku samodovoljnost koristeći i, za naše uslove, neuobičajene izvore energije, razgovarali smo sa elektroinžinjerom Emirom Dizdarevićem iz Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

Cijene energenata na svjetskom tržištu počele su rasti još u decembru prošle godine nakon što su zapadne obavještajne službe izvijestile o prisutnosti ruskih vojnih snaga na granici sa Ukrajinom.

Takva djelovanja rezultirala su pokretanjem invazije na tu državu prije tri mjeseca. Unilateralnim djelovanjem treće države po količini izvoza energenata u svijetu – Rusije, pogođeni su svi jer strah od nestanka određene robe ili proizvoda posljedično vještački diže cijene u svim drugim dimenzijama trgovanja domino efektom.

BiH logikom takvih događaja, teško se nosi ovakvim kretanjima na međunarodnim tržištima kao država sa procijenjenim bruto domaćim proizvodom od 19,79 milijardi dolara. Onom dijelu građana koji za grijanje tokom zimskog perioda koriste plin, računi su već porasli dva puta od prošle godine. Cijene peleta početkom ove godine skočile su za 200 KM, pa još toliko, pa je sada cijena jedne tone preko600 KM. Računi za električnu energiju za sada ostaju nepromijenjeni za domaćinstva, dok su iz udruženja privrednika ranije isticali kako su računi za struju koju plaćaju privredni subjekti pravno nasilje.

Kao alternativa popunjavanju tržišta toplotne i električne energije, BiH mogla bi povećati proizvodnju u rudnicima uglja. No, i u tome postoje prepreke zbog namjere EU da smanji produkciju ugljen dioksida u narednih nekoliko decenija, što je dio mjera smanjenja globalne produkcije stakleničkih plinova.

Naprimjer, Češka Republika je pronašla način za upotrebu istrošenih elemenata nuklearnog goriva za generiranje toplote, te tako ukinula upotrebu uglja u termoelektranama. Naučnici sa Češkog instituta za informatiku, robotiku i kibernetiku smatraju kako bi upotreba takvog goriva za zagrijavanje bila za 50 posto jeftinija od zagrijavanja gasom.

Kakva je energetska strategija BiH

Strategija dekarbonizacije EU obaveza je i BiH kao države koja ima namjeru postati članica ovog bloka, pa smo stoga proteklih godina mogli čuti kritike plana izgradnje Bloka 7 tuzlanske termoelektrane zbog čega su u nekoliko navrata bile najavljene sankcije Enegetske zajednice.

“Što se tiče dokumenta na nivou BiH, riječ je o Energetskoj strategiji koju je u prošlom sazivu usvojilo Vijeće ministara, koja ustvari putem svog Okvirnog strateškog plana implementira dvije energetske strategije Republike Srpske i Federacije BiH. One su važeće do 2035. godine i unutar njih se ne spominje, odnosno BiH nema plan da dobija električnu energiju iz nuklearnih izvora”, kazao je Dizarević.

Svaka država proces izgradnje nuklearnih objekata počinje donošenjem legislative kojom se reguliraju izgradnja i rad takvih objekata iz kojih bi dobila energiju.

“Potrebno je suštinski dugoročno se pripremiti. Šta je priprema? Ako strateški donesete odluku, političku odluku, morate krenuti sa određenim procedurama koje se sastoje od toga da prvo obezbjedite finansijska sredstva koja nisu dovoljna ako nemate vlasti kadar. Morate imati fakultete koji će školovati nuklearne inžinjere za što je potrebno minimalno 10 godina. Oni bi pratili izgradnju takvih objekata”, istakao je Dizdarević.

Nuklearne elektrane u svijetu

Trenutno u svijetu radi 440 nuklearnih reaktora u 32 države, koje učestvuju sa 10 posto u svjetskoj proizvodnji električne energije.

“U ovom momentu dosta je država koje se nazivaju Emerging Nuclear Energy Countries (ENEG), dakle države koje su u programu izgradnje nuklearnih objekata iz kojih se dobija električna energija. Turska je u programu izgradnje prve nuklearne elektrane. Potpisala je ugovor sa Ruskom Federacijom i grade 4 reaktora svaki po 1050 MW snage, ukupno 6000 MW snage jedne te nuklearne elektrane sa četiri reaktora, što je više no što cijela BiH ima instaliranih izvora električne energije, i u termalnim, hidro i obnovljivim izvorima, vjetoelektranama i fotonaponskim elektranama”, kazao je Dizdarević.

Gradnja nuklearnih postrojenja je investicija od 20 milijardi dolara, a Turska planira izgraditi još tri elektrane od kojih svaka treba imati po četiri reaktora. Pored Turske i druge države za cilj imaju diverzifikaciju izvora energije.

“Mislim da su dogovori bili sa Japanom i Južnom Korejom. Pristup je da naprave jednu diverzifikaciju nuklearnih izvora od više proizvođača odnosno država. U ovom momentu s obzirom na probleme sa fosilnim gorivima iz dva ugla, prvi je zacrtana dekarbonizacija i Evropa 2050. godine kao karbon dioksid neutralna, a osim toga, i Kina je rekla da će oni do 2060. godine kao najveći zagađivač na svijetu postati ‘karbon neutralni’, ali to se mora nadomjestiti. Ona to namjerava uraditi time što su ovladali znanjem da sami naprave nuklearnu elektranu, čak imaju svoju tehnologiju u Pakistanu i više od 40 reaktora sada rade u Kini. Azijske zemlje su posebno sada u progresu gdje žele da imaju više energije dobijene tim putem jer je to neutralna energija. Jedan od razloga je taj što ta energija ne ispušta u atmosferu ugljen dioksid i sumporne okside”, istakao je Dizdarević.

Trenutno države EU imaju različit pristup pitanjima nuklearnih elektrana. Blok država koje smatraju takvu energiju “zelenom” predvodi Francuska, a Njemačka je prije ove krize na tržištu bila opredijeljena gašenju postojećih nuklearnih elektrana no taj će se proces sada vjerovatno usporiti.

“U EU imate države koje predvodi Francuska kao država koja je ovladala nuklearnim tehnologijama i koja više od 60 posto električne energije dobije iz nuklearnih izvora, a imate s druge strane Njemačku koja napušta nuklearne izvore s obzirom da su se odlučili da će svoje potrebe u vezi sa električnom energijom dobiti iz obnovljivih izvora i prešli su na zemni gas. Sada se javio problem i odluka Njemačke da do kraja 2022. godine zatvori sve nuklearne elektrane i to nadomjesti drugim izvorima jer ruski zemni gas uslovljava da ove elektrane koje rade produže životni vijek. Plan je bio da se razgrade”, naveo je Dizdarević.

Osnovni problem je u procesu rada nuklearnih reaktora u kojima se koristi nuklearno gorivo.

“Ono se troši i postaje jedan resurs za reprocesiranje od kojeg se ponovno dobije nuklearno gorivo, ali u tom procesu nastaje visokoaktivni, radioaktivni otpad. Da biste taj otpad zbrinuli, morate se dugi niz godina brinuti o njemu i izgraditi objekte za njegovo trajno odlaganje. Da bi takav objekat izgradili morate dobiti saglasnost lokalnih zajednica sa kojima ćete se dogovoriti o tome gdje ćete uraditi takav objekat, a bez njega ne možete ni krenuti u nuklearni program i izgraditi nuklearnu elektranu jer svi međunarodni standardi kažu da kada se kreće u izgradnju, mora biti obezbjeđen i nuklearni objekat gdje će se smjestiti eventualno potrošeno nuklearno gorivo, radioaktivni otpad visoke, srednje i niske aktivnosti. O takvim objektima se mora voditi računa dugi niz godina zbog protoka vremena polovičnog raspada nuklearnog materijala uranijuma ili plutonijuma“, ističe Dizdarević.

Smatra kako je najava srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da bi ta država mogla krenuti u pravcu izgradnje nuklearnih elektrana kako bi se nosila sa problemima fluktuacije cijena energenata na tržištu, nešto za što će biti potrebne decenije te da je u takav plan potrebno unijeti i dužinu školovanja kadra koji bi upravljao radom reaktora.

“Srbija možda ima neki plan, ali da bi taj plan bio ostvaren, potreban je dugi vremenski period i obezbjediti sredstva, školovati kadrove. Beogradski fakulteti posljednjih 30 godina ne školuju nuklearne inžinjere. Imaju kadrove u Institutu za nuklearne nauke Vinča koji mogu pokriti pojedine dijelove u tom procesu, ali to nije dovoljno. Oni trebaju obezbjediti lokaciju za izgradnju takvog objekta koja treba biti blizu jakog izvora vode, dakle rijeku, možda Sava ili Dunav. Ako je na granici, potrebno se dogovoriti sa susjednim državama i svakako obezbjediti nuklearne objekte za zbrinjavanje radioaktivnog otpada”, kazao je Dizdarević.

Navodi kako pitanje izgradnje nuklearnih elektrana nije jednostavno i da se mora prije svega napraviti snažan zakonodavni okvir sa institucijama koje će proces licencirati i izdati dozvole za rad, te da se moraju uspostaviti operatori, kadrovi koji će voditi i pratiti proces rada nuklearnih elektrana.

Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine
U regionu zapadnog Balkana, države koje imaju aktivne nuklearne projekte bez obzira na fazu u kojoj se oni nalaze su Hrvatska, Srbija i Albanija. Energetska strategija BiH ne predviđa izgradnju nuklearnih elektrana već se bazira na eksploataciji uglja, uvozu nafte i plina.

U Okvirnoj energetskoj strategiji BiH navedeno je kako se smatra da će do 2040. godine upotreba nuklearne energije porasti, a da će prirodni gas istisnuti upotrebu uglja kao drugog najiskorištenijeg goriva.

Izvor: klix/FOTO:mondo