Nakon pet godina proizvodnje krompira u plastenicima, Radiša Despotović iz Bijeljine odustaje od uzgoja ove kulture. Razlozi su niska cijena i mali prinosi. Ni tonu krompira ovog proljeća nije mogao izvaditi s površine od 400 kvadrata.

Kako je pojasnio u razgovoru za Agroklub, na tržište vrlo rano počne pristizati krompir iz uvoza. Od početka plasteničke proizvodnje na osam hiljada kvadrata, kaže da je samo jedne godine cijena bila zadovoljavajuća i samo je tada nešto zaradio.

“Ne mislim to više raditi. Prinosi su mali, nema računice jer rano počne stizati egipatski krompir, padne cijena i kad se pojavi mladi krompir iz Hercegovine. Nema me tu nigdje”, kaže ovaj proizvođač.

Mraz pobio krompir

Lani je dodaje mladi krompir bio jeftin i nije se moglo prodati. Proizvođači su to pripisivali pandemiji Covid-19, no ni ove godine stanje nije bolje. Kada je iznikao do 10 centimetara, udarili su jaki mrazevi,pa je, priča Radiša, uprkos svi mjerama, samo tri reda po sredini plastenika ostalo sačuvano.

“To su plastenici od 400 kvadrata, četiri metra visoki, ali opet mraz je pobio”, navodi.

Niska cijena ne može nadoknaditi ulaganja

Istovremeno su porasla i ulaganja. Sjeme je skupo, kaže, plaćao je tri marke po kilogramu, a prodajnom cijenom od oko 1 KM se ne mogu nadoknaditi troškovi ulaganja.

“Mnogo se ulaže, nije to na otvorenom, kada odbiješ i gajbe, đubrivo, navodnjavanje, radnike, ulaz na pijacu, pitanje je da li išta ostane. Pa bolje sjediti džaba, nego raditi džaba, jer ni radne snage nema, ni za kulturnije poslove, a kamoli na njivi da rade”, pojašnjava Despotović.

Plastenici na 13,5 hiljada kvadrata

Ukupno je na njegovom imanju 13,5 hiljada kvadrata pod plastenicima. Nakon što je povadio krompir, posadio je papriku rogu. Prodaja na pijaci je kaže teška i zahtjevna. Mušterije traže jeftinije, pa kupuju uvoznu robu od nakupaca, a u marketima nemaju prolaza.

“Dođe paprika iz Makedonije koja je lošija, u odnosu na našu. Marketi uzimaju tu njihovu. Teško je s njima sarađivati, mi tu ne možemo ući, sve to ide s političke strane”, ističe.

Ovo domaćinstvo samo proizvodi i rasadu za papriku. Procjene troškova, kaže, ni sam ne zna, jer se mnogo i konstantno ulaže u prihranu i zaštitu od insekata.

“Svako 10 dana mora se prihraniti i poprskati zaštitom od insekata, ako se to ne uradi, nema od nje ništa. Ulaganja su stalna. Svaki malo jači vjetar pocijepa najlon, komad je 300 KM, a čitav najlon oko 1.000 maraka”, dodaje.

Proizvodnja roge u zatvorenom prostoru – kako primijeniti prihranu?

Ni radnu snagu nije lako naći, osim njegove porodice, već dvije godine u sezoni angažuje jednu radnicu, jer više ne mogu naći. Povremeno angažuje još dvoje, kada nemaju posla na imanju kod drugog proizvođača.

“Sadnju paprike, 65.000 strukova, posadilo je nas četvero – ja, žena, sin i ta radnica. Nemaš koga zaposliti ni da hoćeš”, zaključuje Despotović.

Izvor: Agro klub