Proizvodnja organske hrane posljednjih godina doživljava ekspanziju u svijetu.

U Bosni i Hercegovini još uvijek je riječ o malim, lokalnim proizvođačima. Za povezivanje sa evropskim tržištem, potrebni su certifikati i jedinstvena državna kontrola, koja u našoj državi ne postoji.

U 2021.godini od ukupno 120 analiziranih uzoraka, 35% sadržavalo je ostatke pesticida. Procentualno više u odnosu na prošlu, odnosno pretprošlu godinu, podaci su Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine.

Stoga ne čudi velika potražnja građana za organskom, provjerenom hranom.

Anđa, koja je dobre strane organske hrane prepoznala prije više od deset godina, kaže da je razlika očigledna.

– Nije popularno, ali našla sam ja svoje mušterije i kupce, ljudi koji znaju šta je organsko, a šta je domaće, prepoznaju. Ko ne zna, ne zna to se ne može dokazati i ne treba. Ukus i sve, razlika je sve. Našu mrkvu izvadite, operite i jedite, ne morate ništa guliti, nema potrebe. A onu mrkvu ne znam. Čim je ja plijevim travom, a oni je poprskaju, ona je morala samo tu hemiju, a da ne pričam o drugom kaže Anđa Stupar, poljoprivrednica.

Ljudi se često dvoume da li kupuju organsku, zdravu hranu ili prskanu. Međutim, prva razlika se vidi odmah u obliku. Organsko voće i povrće ne mora uvijek biti pravilnog oblika, a druga razlika je ukus.

Iako i dalje postoji manjak informisanosti proizvođača i potrošača, primjetno je da se budi svijest građana u pogledu organske hrane, smatra profesorica Vesna Milić. Prirodnih potencijala za širenje proizvodnje ne manjka.

– Imamo dobar potencijal, dobre resurse, posebno u ruralnim područjima. 80% Republike Srpske je ruralno područje, mnoga područja su gotovo napuštena, zemljišta se godinama, decenijama ne obrađuje, što znači da je to zemljište bezbjedno – kaže prof.dr. Vesna Milić, dekan Poljoprivrednog fakulteta Istočno Sarajevo.

Proizvodnja organske hrane nalaže i niz mjera i standarda.

Evropska unija uspostavila je novi zakon koji se primjenjuje od početka godine, s ciljem osiguravanja fer konkurencije na tržištu. Pravila nalažu obaveznu sertifikaciju kod kontrolnog tijela, kog bi svaka država trebalo da imenuje. Isti bi provjere vršili jednom godišnje. U Bosni i Hercegovini situacija je nešto komplikovanija.

Mjere kontrole sprovode se neravnomjerno na državnom nivou.

– U FBiH zakon postoji, međutim nije implementiran. To znači da ne postoji ni kontrola na tržištu, proizvodi mogu da budu označavani čak i proizvoljno kao organski. U RS postoji zakon i donijet je čitav niz podzakonskih akata kojima je regulisana ova oblast. Od prošle godine je u primjeni i Zakon o označavanju organskih proizvoda, tako da čak i organski proizvodi iz uvoza, da bi bili plasirani na tržište Republike Srpske moraju da budu označeni znakom za organski proizvod RS i certifikovani za uvoz. – kažu iz organske kontrole.

Ispunjavanje uslova koje nalaže Evropska unija, čija članica nastoji biti i Bosna i Hercegovina, proširili bi distribuciju organskih proizvoda i na evropsko tržište. Posljedično, to bi značilo brojne ekonomske koristi za našu državu. U prvom redu više potrošača i više novca piše N1.

izvor:n1/SrpskaInfo/FOTO:Bijeljina.com