Pred nama je Vaskršnji post koji počinje u ponedjeljak 18. marta i traje do Vaskrsa, 5. maja 2024 godine.

Ove dane posta koji su pred nama iskoristite da:

Da očitite dušu i tijelo

Da oprostite

Da krenete iz početka

Da se svaki dan molite

 Da svaki dan volite sebe i svoje bližnje.

Post nije dijeta i ne počinje se da biste smršali. Post nije hrana – post je molitva i suzdržavanje.

Suzdržavanje od pretjerivanja svake vrste: od loših misli, zli dijela, prevelike količine ića i pića… Skromnost je riječ koja najbolje opisuje post.

Ako hoćete da postite – postite. To ne treba da bude ničija briga. Ne hvalite se tom činjenicom, jer sa tim prizivate iskušenje da budete spriječeni u postu.

Najbolje bi bilo da danas, pred post, izmolite “Oče naš”, zatražite od Boga snagu da izdržite post i počnete polako – dan po dan. Ne očekujte od sebe da “izgurate” cijeli post nego počnite tako što ćete postiti prvu nedjelju, pa se pričestiti pa ako osjetite snagu nastavite drugu nedjelju pa se pričestite…

Kroz post idite kao kroz život: polako i bez prevelikog planiranja, prenosi Stil.

Vodite računa da svaki dan izgovarate ovu molitvu: “Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me“!

Te magične reči daće vam snagu da se izborite sa svim dvoumljenjima i da se učvrstite u svojoj namjeri da istrajete.

Svaki put kada se pričestite imaćete osjećaj pobjede, jer vi ste pobjedili sebe! Pobjedili ste svoje slabosti prema hrani, ogovaranju, zlim mislima, lošim djelima…

Pobjedili ste sve prepreke i “izdržali” ste jednu cijelu nedjelju u čistoti i miru. Dopustite sebi da budete pobjednik.

Niko ne mora da zna da ste pobjednik, s tim će vaša pobjeda biti veća.

Nekada davno čuli smo jednu priču sa Ostroga koja je nama vodilja za post:

“Žena je bila na poklonjenju kod Svetog Vasilija Ostroškog i na ćivot ostavila izvjesnu svotu novca. Kada se vratila kući, u svoje selo, hvalila se okolo koliko para je ostavila tamo.. Legla je uveče da spava i sanjala je kako joj Sveti Vasilije vraća novac sa riječima da taj novac njemu ne treba.

Ujutru se probudila i zatekla novac ispod jastuka… Odbijena od sveca, dugo je molila za oproštaj!”

Zbog ove priče mi ne volimo da pričamo da postimo, nego jednostavno to činimo. Ako nas neko pita da li postimo, mi potvrdimo ali ne ulazimo previše u priču iz čistog straha da nam ta “žrtva” ne bude ignorisana, jer na kraju krajeva mi postimo zbog sebe, a ne zbog sela!

Izvor: Srpska info