Proslava Božića ne može da protekne bez česnice, svijeće i, naravno, božićne pšenice, koju mnogi kupe u supermarketu u posljednjem trenutku.
Ipak, mnoge domaćice odlučuju da same posade pšenicu, a to može biti i zabava za cijelu porodicu. Zašto ovog puta ne biste posadili sami i dočekali Božićnu pšenicu koja je vaših ruku djelo?
Prema predanju, gajenje božićne pšenice počelo je zbog roditelja Isusa Hrista.
Naime, Marija i Josif su, bježeći od Irodove vojske, sreli poljoprivrednika koji je sijao pšenicu, a Marija ga je zamolila da vojnicima kaže da su oni već prošli. Kada su se vojnici pojavili, desilo se, kažu vjernici, čudo – pšenica koja inače raste mjesecima odmah je izrasla i sakrila ih, a vojnici su povjerovali da su oni koje gone odavno otišli, pa su odustali od potrage.
Iako je prelijep praznični ukras na trpezi, božićna pšenica ima i dublje, simbolično značenje – ona predstavlja plodnost, krug života, obnovu, prosperitet i uspješnu žetvu u Novoj Godini.
U prošlosti se vjerovalo da božićna pšenica može da odredi i kakva nas žetva čeka, pa su tako vjernici smatrali da će veoma gusta i visoka donijeti plodnu godinu, dok će manje zelena, rijetka, slaba i niska označiti i neuspješnu žetvu.
Uglavnom se božićna pšenica posadi po posljednjim velikim praznicima pred Božić – ili na Svetu Varvaru (17. decembra) ili na Svetog Nikolu (19. decembra).
Žito ošišajte kako bi bilo ravno i da bi svijeća nesmetano gorjela.