Moglo bi se činiti čudnim da postoje pravila za isprobavanje nečega, zbog toga što dnevno okusimo različita jela i pića: jednostavno ih stavimo u usta i čekamo da se okus razvije i odmah znamo da li nam se to svidjelo ili ne.
Ali prije nego prepoznamo okus naša usta osjete ako je nešto prekiselo ili to ispljunemo ako nam se ne sviđa.
Kušanje vina je nauka i umjetnost, to je prava pustolovina za Vaša usta. Vino se ocjenjuje s više detalja. Sa pravom informacijom možete postati poznavatelj. Lagano promućkate, pomirišite i popijete gutljaj.
Vino nije samo crveno, bijelo ili rose. Crveno uključuje sve nijanse od crvenkaste do tamno purpurne; bijela može imati nijanse zelenkaste, zlatne ili čak smeđe boje. Kako biste definirali pravu nijansu poslužite se bijelim ubrusom kojeg možete držati kao pozadinu čaši. Puno vježbe i mnogo gutljaja će Vam pomoći da počnete prepoznavati vino po njihovim nijansama.
Kada poznavatelj zavrti vino u čaši, on to ne radi kako bi privukao pozornost. To je sjajna metoda definiranja, kušanja i prepoznavanja vina. Time možete dobiti dvije stvari:
Kada zavrtite vino primijetićete dvije jako „poznate noge“; ako se vino više drži za strane čaše, a nakon toga polagano ujedini u čaši, možete biti sigurni da ima bogat okus. Te dvije suhe noge također ukazuju na visoku razinu alkohola, vino je slađe, što znači da sadrži više šećera. Ako vino izgleda kao šećerni sirup, njegov okus je zasigurno sladak. Ali ako se vino, nakon što ste ga zavrtjeli, ulije u čašu kao voda, okus mu je mekan.
Kada miješate vino, ono razvije aromu. I to je korak prema slijedećoj fazi, mirisanju.
Sljedeća zabavna stvar definiranja okusa je definisanje mirisa. Postoji toliko očaravajućih mirisa koji dolaze iz čaše. Neka Vas ne otjera miris alkohola ako je to prva stvar koju ste osjetili. Ne razviju se svu mirisi ispočetka, stoga nemojte odmah odustati. Trebaćete puno vježbe kako biste raspoznali različite nijanse.
Prije svega, pomislite na voće, začine i cvijeće. Tada u igri kombinovanja spojite aromu vina s mirisima koje poznajete. Ako niste nikad pomirisali ogrozd, nemojte se truditi pronaći taj miris u vinu. Crvena vina obično imaju miris crvenog voća: bobica ili jagoda; bijela vina obično imaju miris bijelog ili lagano obojenog voća, kao što su jabuke ili šećerni sirup. Ako otpočetka ne namirišite ništa, pomirišite opet i opet.
Svo to miješanje, mućkanje i mirisanje vodi do velikog finala: kušanja. Uzmite mali gutljaj i progutajte. Taj prvi gutljaj predstavlja Vašu paletu prema pravom okusu vina popijte još jedan gutljaj vina i pokušajte opisati Vaš prvi dojam. Vino se može činiti slatkim ili Vas može podsjetiti na pitu od breskvi. Tada popijte treće gutljaj i obratite pozornost na sadržaj okusa, koji može biti vrlo mekan ili bogat (nešto poput obranog mlijeka s 0% masti i punomasnim mlijekom).
Na kraju uopšte nije bitno koliko dugo okus ostaje u ustima – npr. vrlo suvi cabernet sauvignon može ostaviti vaša usta suhima jako dugo, dok okus mekanog bijelog vina blijedi i nestaje nakon samo nekoliko sekundi nakon što ste ga probali.
Kušanje vina je umjetnost koju se dugo uči i to korak po korak i trebate trenirati svoje vještine uvijek ispočetka. Ako pomno obratite pažnju i kušate vino sa svim osjetilima, postupno ćete postati vrstan poznavatelj. Morate znati da vino ima više od 2000 sastojaka i 900 sastojaka koji mu definiraju aromu.
izvor:magazinIn/FOTO:Privredna Komora RS