Ove godine svi turisti će prvi put na more u Hrvatsku, u kojoj se plaća u evrima, umjesto u kunama, pa je sigurno da osim toga, hoće li naći smještaj, razmišljaju i o cijenama.
Naravno, da sve zavisi od regije Jadrana, ali cijene u marketima, kao i ugostiteljskim objektima, barem kada se radi o klasičnoj robi, su izjednačene.
Ali, da krenemo od početka. Ovih dana na hrvatskim obalama turista nema, ima malo Poljaka, Slovaka i Čeha, ali plaže su uglavnom poluprazne. Da li su turisti još “doma”, ili su otišli na druge destinacije, pitanje je koje odzvanja medju hrvatskim turističkom skupinom.
Veliki broj kafića i restorana još nije otvoren, ili radi samo preko dana, jer uvečer nemaju za koga.
Rive i šetnice su uvečer gotovo sablasno prazne, da li zbog lošeg vremena, koje je trajalo čitavih proteklih mjesec dana,ili drugog razloga, ali turista jednostavno nema ni četvrtina u odnosu na isti period protekle godine.
Npr. u Vodicama, Baškoj vodi, Brelima, popularnim destinacijama Banjalučana prošle godine u ovo vrijeme sezona je bila itekako vrela, sve je bilo puno, mjesta na plaži gotovo da nije bilo, kao ni smještaja u apartmanima.
Ove godine kupača gotovo da nema, plaže su, kao da je april ili maj, a u restoranima koji rade, a nema ih mnogo, jedva da ima pokoji gost.
Strah hrvatskih ugostitelja da neće naći radnu snagu, za sada je (bio) neopravdan, jer i da imaju radne snage “na pretek”, oni nemaju za koga raditi. Ipak, neki su odlučili da otvore svoje obrte, mada nema turista, što za kafiće ili prodavače drangulija nije neki problem, ali NPR. za kebablije i jeste, jer ako ispeku desetine kilograma mesa, a nemaju ga kome prodati, minus je zagarantovan.
Ipak, očigledno je da su uslužni radnici shvatili da im se još ne isplati otvarati, pa tako sada, pred sam kraj juna nećete naći atrakcije poput magaraca, slikanja s papagajima, crtače portreta, klovnove i ostale prateće sezonske sadržaje, nego tek poneku otvorenu tezgu sa drangulijama, ili kafić i restoran.
Nema čak ni prodavaca krofni, fritula, kukuruza, na čiji smo ritual glasne reklame navikli širom Jadrana.
Prodavnice- ili po hrvatskom- dućani, rade i kad ima turista i kad nema, a što se tiče cijena, naravno mnogo zavisi da li ćete se odlučiti za lokalne dućane, ili za megamarkete.
Tako ćete u manjim dućanima kao što je Tommy platiti:
Tačno, nije skupo, u odnosu na Banjaluku, možda isto ili nešto čak jeftinije, ali ni tu nije kraj.
Ukoliko se odlučite za mega markete, tamo vas čekaju akcije, zbog kojih ćete poželjeti da ostanete i ovdje kupujete namirnice i kad se vratite kući u Banjaluku, umjesto u lokalnim marketima.
Pa, evo primjera iz Lidla:
Što se tiče restorana, hrana nije jeftina za banjalučke prilike, i obično je duplo skuplja, baš kao i piće, sa izuzetkom kafe i pizze, gdje su cijene “u pet deka” kao banjalučke. Kebab ili giros su u prosjeku duplo skuplji, pa koštaju oko 6 do 8 evra.
Ako se odlučite jesti npr. u popularnom “Meku”, kompletan obrok za, recimo, četveročlanu porodicu, koštaće vas oko 30 do 40 evra i to je, kada su u pitanju restorani, najjeftinija vanpansionska ponuda.
Takodje, kineski asesoar, poput maski za ronjenje, papuča, peraja, majica, kostima, duplo je skuplji nego u Banjaluci. Tako, naprimjer, papuče za kupanje koštaju od 15 do 20 evra, jer prodavci znaju da, onaj ko ih nije ponio, nema izbora, osim da se nabode na ježa, ako ne kupi, a to će rijetko ko sebi priuštiti.
Kugla sladoleda kreće se od 1.5 do 2.5 evra, ali ta kugla je bar tri puta veća od one banjalučke, na nekoliko mjesta, na kojima se prodaje, kao Citadela, Manja i sl, a koja bi ” komotno” mogla biti proglašena za najmanju na svijetu.
Ležaljke, koje želite iznajmiti na plaži koštaju u prosjeku 5 do 10 evra dnevno, a suncobran 3 do 5 evra dnevno. Tako da, ako vas je četvero, za luksuz ležanja u hladu, za sedam dana spremite od 200 do 400 evra. Skoro kao za apartman.
Pivo u prodavnicama možete naći po cijeni i nižoj od jednog evra, kad je riječ o polulitarskim varijantama poznatih brendova, pa do 1.5 evra, dok manje poznate brendove, po uzoru na Njemačku, možete naći i za 50 centi.
Naravno, ako pijete pivo u kafiću, to nećete moći bez 3 do 5 evra po flaši, iliti boci. I točeno pivo toliko košta.
E sad dolazimo do aktuelnog trenutka, koji djeluje najskuplji, ali kad se sve sračuna u vanpansionskoj ponudi, možda i nije- a to je – smještaj.
Cijene u Hrvatskoj jesu za naše uslove visoke i najmodavci na grupama i platformama je ne smanjuju. Međutim, realnost je drugačija i kaže- svi bi koji izdaju, voljeli uzeti i manje novca, samo da im apartmani i sobe ne zjape prazni, jer je veliki broj njih, žale se sami potiho, smještajne kapacitete napravio- na kredit, kome rastu kamate.
Ali, to neće javno da komuniciraju, tako da to nećete čuti, osim kad dođete na more i sprijateljite se s njima.
Tako da, slobodno se ponašajte kao na bazaru u Istanbulu, cjenkajte se i pobijedićete.
Ako vam za apartman traže 80 evra, vjerujte da ćete ga dobiti za 60, a možda i niže, jer turista- nema. Vjerovatno to nećete moći u jeku sezone, kad krene Feragosto, i kad Sunce potjera turiste na Jadran, od kojih su mnogi već bukirali termine od polovine jula do početka septembra. Sada to možete.
Cijene goriva u Hrvatskoj su od 1.3 evra pa do 1.8 evra, zavisno od vrste goriva i mjesta gdje sipate, tako da se savjetuje sipanje punog rezervoara, pri kretanju na Jadran. Razlika nije drastična, ali malo po malo, “nabere se”.
I kada dođete, pokušajte obuzdati djecu od vodenih sadržaja, jer popularni vodeni zabavni parkovi, mogli bi vas papreni koštati, od 10 evra za pola sata, do 50 za četiri sata, a svi znamo da djeca vrlo slabo računaju i vrijeme i novac. Za razliku od odraslih, koji puno vremena i truda troše da taj novac zarade.
I ako nemate smještaj blizu plaže, ne očekujte da odete automobilom do plaže i besplatno parkirate. Zavisno od mjesta do mjesta, sat vremena parkinga, koštaće vas od 1 do 3 evra.
Pa, srećan put i sretan boravak u Hrvatskoj. Lijepo se odmorite i ne zaboravite- brige ostavite kod kuće. Sačekaće vas kad dođete, nemojte ni sebe ni ostale opterećivati, vodeći ih sa sobom.
Banjaluka.com