U gradovima nas nerviraju letenjem, ali poljoprivrednici čupaju kosu od njih

Ima ih svuda i u baštama, i na voću i povrću, u kućama i stanovima. Napadaju zreo paradajz i papriku, ima ih na kruškama i jabukama, mladim tikvicama, ali i na opranom vešu. Osim što haotično lete, još veću štetu prave na jesenjim plodovima.

„Smrdibube na ovim prostorima oduvijek žive, ali sada imamo i dve invazivne vrste – mramorasta azijska i etiopska. One su kod nas došle prije petnaestak godina i nemaju prirodnih neprijatelja i šire se nekontrolisano“, objašnjava Željko Tomanović sa Biološkog fakulteta iz Srbije.

Krajem jeseni ih više primjećujemo jer ne vole zimu i pokušavaju da se sklone u domove na toplo.

Iako nisu opasne po ljude, smrdibube predstavljaju ogromnu štetočinu u poljoprivredi, pa se tako u evropskim zemljama šteta mjeri u stotinama miliona evra.

Zbog toga su u mnogim evropskim zemljama počeli da uvoze njihove prirodne neprijatelje, pa su tako u Italiji već rašireni neki paraziti koji napadaju njihova legla.

Smrdibube se pred zimu spremaju za prezimljenje te zbog toga ulaze u tople prostore: stanove, kuće i slično.

Repelenata za zaštitu od njih nema, a jedina zaštita su postavljenje mreža na prozore i zatvaranje prozora, kaže doc. dr. sc. Ivana Pajač Živković iz Zavoda za poljoprivrednu zoologiju na zagrebačkom Agronomskom fakultetu.

To su sve fitofagne vrste koje se hrane biljkama i za vrijeme trajanja vegetacijske sezone žive na biljkama hraniteljicama. Za vrijeme toplih jeseni češće ih uočavamo.

Kad se osjećaju ugrožene, ispuštaju miris, pa ako ih želite ukloniti iz prostora nemojte ih dirati golim rukama već se zaštitite jednokratnim rukavicama, savjetuje sugovornica. Također, nastojte ih ne stiskati i ne dodirivati previše, kako ne bi ispustile miris, kojeg se teško riješiti satima, pa je najbolji način da ih izbacite iz stana to da ih podignete na list papira i izbacite kroz prozor – dodaje.

Nerijetko se nastanjuju u vrtovima, vrtnim kućicama ili podrumima. Među najdražim biljkama su im rajčice, mahunarke i paprike, pa na ovim kulturama mogu napraviti štetu, jer isisavaju sok iz cvijeta i plodova.

Vrtlari ih se mogu probati riješiti otopinom sode bikarbone u vodi, s kojom će pošpricati biljke, ili kemijskim sredstvima, no kako brzo stječu otpornost, zaštita često nije učinkovita.

U narodnoj predaji tvrdi se da smrdibube ne vole miris mente i češnjaka, pa vrijedi pokušati s tim da u vodu umiješate nekoliko kapi ulja od mente i time s vanjske strane pošpricate okvire prozora ili vrata od terase.

Karakteristike smrdibuba

Smrdibuba (lat. Pentatomidae) pripada redu štitastih stenica. Veličine su od 120 do 170mm, a u bojama mogu varirati od svetlo zelene do mrke braon. Ženke su veće od mužjaka. Telo im je u obliku štita, na abdomenu se ističu crne tačkice, a krila koja se nalaze s bočnih strana abdomena prekrivaju ceo trup. Na glavi su visoko pozicionirane petosegmentne antene.

Ujed smrdibube

Smrdibube vas ne mogu ujesti, takođe, ne šire zaraze i nisu opasne po ljude. Iz godine u godinu čini se da ih je sve više. Teško ih je ne primijetiti. Dok lete proizvode nesnosan zvuk, a miris koji ispuste kada ih ubijete nije ništa prijatniji, zbog čega su u narodu i dobile ovo ime.

Čime se hrane

Smrdibube su štetne za biljke, jer se hrane sokovima iz voća, povrća, cvijeća, baštenskog i ukrasnog bilja, zbog čega su uzgajivači posebno „alergični“ na njih.

Razmnožavanje

Jedan od razloga velikog broja smrdibuba jeste i što se ono brzo razmnožavaju. Naime, odrasla jedinka već sa tri nedelje može da položi jaja. Obično polaže po dve grupe jaja, koja su međusobno vezana jedna za druge i za list ili zemlju gde su položena. Za vrijeme ljetnjih meseci potrebno je dvije nedelje za inkubaciju, dok je u proljeće i kasnu jesen nužno tri nedelje. U toku svog života, jedinka položi oko 260 jaja.

Mramorna smrdibuba trenutno je brojnija od ove druge vrste. Nazivaju se još i smrdljive stjenice, kupinove stenice i smrdljivi martin. Stigle su iz Azije. Smatra se da su deportovane zajedno sa nekim biljkama. Treba im oko 30 godina da se adaptiraju na novo tlo, te se sada intezivno razmnožavaju. Razlika u odnosu na zelenu smrdibubu jeste što mramorna smrdibuba ima bijele pjege na strani tela i na antenama. U prosjeku žive dva do dva i po mjeseca.

Budući da je u pitanju tropska vrsta, mramorna smrdibuba voli toplotu pa je to razlog što je u našim krajevima prisutna upravo tokom ljeta. Ne podnose hladnoću, pa traže svaku priliku da se zavuku u vaše tople domove. Početkom jeseni ih najviše ima i kao da čekaju pred našim vratima i prozorima kada ćemo ih otvoriti ne bi li se ušunjali.

Zelene smrdibube

Zelena smrdibuba ima svijetlo zelenu boju, koja u jesenjim mesecima, pre hibernacije, postepeno prelazi u tamno zelenu, a potom u braon, kako bi se vešto kamuflirala.

Najviše ih ima u u dijelovima grada koja su u blizini većih parkova i šuma kao i u drugim delovima grada sa puno zelenila.

Da li su smrdibube opasne po ljude

Smrdibube nisu otrovne, nisu opasne po ljude, niti je medicinski dokazano da mogu preneti neke viruse, ali nije poželjno dirati ih rukama bez neke zaštite, jer u samoodbrani ispuštaju smrdljivu supstancu na bazi alkohola koja u dodiru sa očima može izazvati iritacije.

Iako su po ljude bezopasne, smrdibube mogu prenositi viruse na biljke, stoga su po poljoprivredna dobra izuzetno štetne i neophodno je smanjiti njihovu štetnu populaciju.

Da li su smrdibube opasne za kućne ljubimce

Najviše su pretnja za kućne ljubimce jer, ukoliko se dogodi da pas ili mačka progutaju ovaj insekt, može se iziritirati njihov gastrointestinalni trakt pa će tako doći do otoka jezika, usana, desni, do povraćanja i prekomerne salivacije kod vašeg ljubimca.

 

izvor:Agencije/FOTO:Dezinsekcija