Biografski filmovi o velikim muzičarima pripadaju popularnom žanru koji po već pomalo izlizanoj matrici predstavlja uspon talentiranog umjetnika do vrhova svjetske slave, a potom i sunovrat u pakao vlastitih poroka.”Amadeus”, “Bohemian Rhapsody”, pa i regionalna kino senzacija “Toma”, odveli nas na muzičko putovanje s tragičnim krajem. Nezaboravne pjesme uspijevaju prikriti sve mane filma, a emocije i sjećanje na jedno vrijeme koje koje ta muzika budi u nama, rasprše se u tugaljivom finalu. Nema happy enda, jer priča u pravilu završava preranom smrću ljudi koje smo toliko obožavali.

“Elvis” Baza Luhrmanna nije čak ni takav film. Priča o kralju rock’n’rolla Elvisu Presleyju, koji je zaludio svijet svojim glasom i uvijanjem kukovima, nije ni zagrebala životnu priču čovjeka koji je izvršio nemjerljiv uticaj na američku popularnu kulturu.

Ako se prisjetimo ranijih Luhrmannovih muzičkih eskapada, poput “Moulin Rougea!” i “Velikog Gatsbyja”, možemo zaključiti da je očekivano kako smo i ovaj put dobili “bacanje šljokica u oči” i neku vrstu trosatnog trailera umjesto filma.

Viva Las Vegas

Film istražuje život neponovljivog Elvisa Aarona Presleyja (Austin Butler) kroz prizmu kompleksnog odnosa s njegovim misterioznim menadžerom, pukovnikom Tomom Parkerom (pod teškom maskom igra ga Tom Hanks). Njihova saradnja trajala je dvadeset godina, od prvih dana Presleyjevog uspona, pa sve do vrhunca slave.

Elvisov život je obilježila i njegova supruga Priscilla Presley. Film dočarava trenutke kada je Elvis uspio seksualizirati svoje muzičke nastupe, bacajući Amerikance u trans svojim trzavim pokretima. Moralisti su njegov ples nazivali razvratnim, optužujući ga da je naciju napravio bolesnom i dezorijentiranom.

Luhrmann je propustio istražiti sve ono što bi Elvisa prema današnjim standardima učinilo aktualnim i privlačnim. Njegov put od vozača kamiona, maminog sina i izvođača gospela, preko politike i zloupotrebe droga, do smrti od srčanog udara na podu kupaonice u Memphisu.

“Elvis” je baš onakav kakvi su bili svi Elvisovi komercijalni filmovi, nabijeni odličnom muzikom i nikakvom radnjom.

Bez previše emocionalne dubine, film govori o tome kako je Elvis radio sve ono što je njegov menadžer Tom od njega zahtjevao. Tom mu je osiguravao unosne ugovore i televizijske nastupe, a mnogi smatraju da je prezaposlenog muzičara iskoristio i na koncu gurnuo u smrt. Glumac Austin Butler impresivno glumi Kralja, naročito u koncertnim scenama i prilikom zbijanja šala, kojima je Presley publiku dovodio u stanje transa.

Međutim, vrlo malo saznajemo o pravim Elvisovim uvjerenjima, strahovima i svemu onom što ga je dovelo do otečenosti, gojaznosti i ovisnosti o medikamentima. Na koncu, izostalo je ono pitanje o tome ko bi trijezan mogao podnijeti sve te vriskove žena i ruke koje su ga pokušavale dotaknuti.

Luhrmannov film je romansirana biografija, koja je u skladu s najidealnijom predstavom Elvisa Presleyja, maminog “dječaka” iz Mississippija, koji je prepakirao crnačku muziku i doveo je do mainstreama.

U filmu se mogu čuti nezaboravni hitovi poput pjesme “Hound Dog” i “Love Me Tender”. Film prikazuje i prijelomne trenutke u američkoj historiji, ubistava Martina Luthera Kinga i J. F. Kennedyja. Elvis je bio dio te historije, jer dok je Amerika “krvarila”, Elvisov glas je pomagao njenim ranama da zacijele.

Međutim, ovaj film savršeno funkcionira kod onih kojima treba puno pjesama, a malo motivacije likova i kompleksnih odnosa među njima. “Elvis” je poput Las Vegasa.

Agresivan, zasljepljujući, napada čula, a u njegovoj pozadini tinjaju poroci i potreba za plitkom zabavom. Šteta što film nije uspio dotaknuti suštinsku životnu priču najtalentiranije, najprivlačnije i najtragičnije ličnosti svijeta showbusinessa ikad.

Izvor:Klix