Tuga je univerzalan osjećaj koji svako od nas proživljava na svoj način.
Dok neki ljudi u trenucima tuge postaju introspektivni i traže smisao, drugi se potpuno prepuštaju emocijama.
U astrologiji postoje znakovi koji se sa tugom nose teže od drugih, bilo zato što ne znaju kako je izraziti, ne žele je priznati ili im je jednostavno previše intenzivna da bi je podnijeli.
Ovo su četiri horoskopska znaka koji se ne znaju nositi sa svojom tugom.
Rakovi su jako emotivni, ali ih upravo ta emocionalna dubina može učiniti ranjivijima kada je u pitanju tuga.
Kada osjete bol, Rakovi se zatvaraju u sebe i povlače u svoju školjku, nadajući se da će vrijeme sve izliječiti.
Umjesto da otvoreno pričaju o onome što ih muči, Rakovi često biraju ćutnju i tiho pate, što ih može dodatno izolovati od okoline.
Empatični su prema drugima, ali često ne znaju kako sebi dati istu podršku.
Iako Lavovi djeluju samopouzdano i snažno, u dubini duše teško se nose sa gubitkom i razočaranjem.
Njihov ponos ne dopušta im da pokažu suze, čak ni bliskim osobama.
Umjesto da se suoče sa tugom, Lavovi će je često zamaskirati humorom, poslom ili društvenim životom. Ali, kada ostanu sami, potisnute emocije znaju doći na naplatu.
Lavovi ne vole gubiti kontrolu, a kada su tužni imaju osjećaj kao da nemaju kontrolu nad svojim životom.
Vage su poznate po svojoj želji za ravnotežom, mirom i harmonijom, ali upravo ih ta potreba često navodi da bježe od emocija.
Kada osjete tugu, Vage je pokušavaju umanjiti, racionalizovati ili jednostavno ignorisati.
Umjesto da dopuste sebi da osjete bol i prođu kroz proces tugovanja, Vage često traže distrakciju u odnosima, estetici ili svakodnevnim obvezama. Ali, unutrašnji nemir ostaje jer tuga koju nisu priznale ne da im mira.
Ribe su duboko emocionalan i intuitivan znak, ali upravo zbog te osjetljivosti često znaju utonuti u tugu iz koje se teško izvlače.
Njihova sklonost dramatizovanju i idealizovanju prošlosti dodatno otežava proces prihvaćanja stvarnosti.
Ribe znaju ostati zarobljene u tužnim mislima danima, pa čak i sedmicama, prepuštajući se osjećaju nemoći.
Njihova tuga često postaje tiha pjesma koju niko drugi ne čuje, i upravo u toj tišini one pate najviše.