U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan svjesnosti o mucanju. Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu naglašava važnost pravilnog pristupa osobama koje mucaju – bitno je pažljivo ih slušati i ne upadati u riječ.
Povodom tog dana pod motom ‘Nek se vidi, nek se čuje!’ Grad Zagreb prigodno će osvijetliti Meštrovićev paviljon tirkiznom bojom, dok će u Rijeci biti osvijetljene dizalice. Tirkizna boja, kao kombinacija plave i zelene, za osobe koje mucaju simbol je veze među mirnoće i oslobođenja.
Simbolično obilježavanje započet će u 20 sati ispred paviljona, a okupit će se osobe koje mucaju, djeca koja mucaju i njihovi roditelji, logopedi i studenti logopedije.
“Mucanje je komunikacijski poremećaj kod kojeg dolazi do prekida u tečnosti govora zbog ponavljanja glasova, slogova i/ili jednosložnih riječi, produživanja glasova ili zastoja”, objašnjava stručnjakinja s Odsjeka za logopediju Ana Leko Krhen.
U svijetu muca 70 milijuna ljudi.
Ono se najčešće javlja u predškolskoj dobi te pet posto sve djece prolazi kroz razdoblje mucanja koje traje najmanje šest mjeseci.
Do kasnog djetinjstva kod tri četvrtine djece mucanje će se povući, a kod jedan posto djece mucanje ostaje dugotrajni problem, kaže Leko Krhen.
Postoji i razlika u javljanju mucanja kod spolova. Ono se javlja tri do četiri puta češće kod muškog spola, iako je kod djece omjer 2:1.
Predrasude, zadirkivanje, nerazumijevanje
Osobe koje mucaju dolaze na terapiju kod logopeda. Logopedi pružaju svoje usluge i u ranoj dobi u vrtićima i školama. Za pomoć se mogu obratiti SUVAG-u te Nastavno-kliničkom centru na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
Kroz svoje odrastanje, osobe koje mucaju se suočavaju s raznim problemima. Često su izložene predrasudama, zadirkivanju i nerazumijevanju okoline što može izazivati emocije poput straha, srama i anksioznosti.
Tijekom odrastanja događa se i da se djeca neće javljati dobrovoljno na nastavi ili govore da ne znaju, a znaju gradivo, naglašava Leko Krhen.
Osobama koje mucaju trebamo prikladno pristupiti.
“Najvažnije je da tu osobu ne prekidamo. Ono što mnogi rade je završavanje rečenice, misli ili riječi. Također im nije drago kada im se govori ‘uspori, razmisli što želiš reći, udahni'”, kaže Leko Krhen.
“To je nešto što njih najviše živcira zato što oni točno znaju što žele reći samo ne mogu. Bitno je pažljivo ih saslušati”, objasnila je.
Iako i dalje ne postoji jedinstven odgovor zašto osoba muca, najbolja prevencija je rana logopedska intervencija.
Mucanje je često povezano s područjem genetike (kod 60 posto osoba koje mucaju još jedan član u obitelji muca), neurofiziologije (osobe koje mucaju nešto drugačije procesuiraju govor i jezik), dječjeg razvoja i obiteljske dinamike.
Brojne poznate osobe imale su poremećaj mucanja kao što su Winston Churchill, Marilyn Monroe, John Updike, kralj George VI, a u Hrvatskoj Gibonni, Slaven Bilić, Ivo Karlović i drugi.
Izvor:N1