Ovaj sveti Mihail, kao što je nosio ime Prvonačelnika nebeskih Sila, tako je i savršen anđeoski život provodio djevstvenom čistotom i ostalim vrlinama. On od ranog detinjstva posveti sebe na službu Bogu, i u mladim godinama se zamonaši zajedno sa svetim Teofilaktom Nikomidijskim u dane svjatješjeg patrijarha Tarasija, koji ih obojicu i posla u manastir na obali Crnoga mora. Podvizavajući se tamo u monaškim trudovima, oni obojica veoma uspijevahu u vrlinama, i molitve njihove stekoše veliku silu pred Bogom.

Jednom u vrijeme žetve bješe silna žega i mnogi bez vode iznemogavahu od žeđi; ova dva svetitelja se pomoliše Bogu i učiniše da suv bakarni sud stade točiti vodu u dovoljnoj količini. Jer Gospod ispunjuje volju onih koji Ga se boje i uslišava molitve njihove. Ovo čudo podsjeća na dva čuda: prvo, na čudo u pustinji kada Bog žednome Izrailju izvede vodu iz kamena, i drugo – kada Bog radi Samsona, koji je umirao od žeđi, učini te poteče voda iz suve magareće čeljusti.

Vidjevši tako vrlinski život ovih prepodobnih otaca, koji sijahu kao zvezde na nebu, svjatjejši patrijarh Tarasije nađe da su oni dostojni visokog arhijerejskog čina. Stoga, blaženog Teofilakta on postavi za mitropolita nikomidijskog, a svetog Mihaila – za episkopa grada Sinada. I obojica dobro pasijahu stado Hristovo rječju i primjerom svoga života.

A kada zatim svjatjejši Tarasije ode iz ovog života, i na patrijaršijski presto carigradski dođe sveti Nikifor, opet nastade bura ikonoborne jeresi, koja bješe osuđena na Sedmom Vaseljenskom Saboru svetih Otaca. Jer zločestivi car Lav Jermenin, zarazivši se tom jeresi, podiže gonjenje na Crkvu Hristovu, odbacujući svete ikone i nazivajući ih idolima, a njihove poklonike na razne načine mučeći i ubijajući. Prije svega on otjera svjatjejšeg patrijarha Nikifora i ostale pravoslavne arhijereje sa njihovih prestola, a mjesto njih dovede svoje jednomišljenike – jeretike; i zacari se mrzost opustošenja na svetim mjestima.

Tada se sveti Mihail pokaza revnosnim ispovjednikom pravoslavne vjere i izobličiteljem jeretičkog zloverja. Krepljen i umudrivan blagodaću Svetoga Duha, on ukroti zlorečje bogoprotivnika i zapuši usta jeretika koja su rigala hule na božanske ikone. A zveroimeni car Lav, ne podnoseći slobodno i neustrašivo izobličavanje jeretičke zablude, od strane svetitelja Hristovog, on ga izvede na istjazanje pred svoj nepravedni sud. No sveti Mihail, ne plašeći se muka, junački zastupaše svoja ubjeđenja, i neustrašivo reče caru: Ja poštujem svete ikone Spasitelja mog Isusa Hrista i Prečiste Đeve, Matere Njegove, i ostalih svetitelja, i klanjam im se, a tvoje naređenje prezirem i ne smatram nizašta.

Postiđen, Lav se ispuni zvjerskom jarosti, i osudi ispovjednika Hristovog na izgnanstvo. Gonjen iz jednog mjesta u drugo, svetitelj Božji pretrpi mnoge gorke muke i zlostavljanja, dok ne dostiže nebeska prostranstva i ne dobi vječni pokoj. Tako završivši dobro tečenje, on se ukrasi dvostrukim vijencem: kao arhijerej pridruži se Arhijerejima, i kao mučenik – Mučenicima, u slavi Hrista Boga našeg.

Prema narodnim vjerovanjima na današnji dan nikako se ne valja ušivati odjeća, a treba se počistiti i pospremiti kuća.

Molitva
Nastavniče Pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Mihailo premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.

izvor:magazin/FOTO:Profimedia