Srpska pravoslavna crkva /SPC/ sutra će proslaviti Cvijeti, praznik koji simbolizuje carski i svečani ulazak Isusa Hrista u Sveti grad Jerusalim.

Hristov ulazak u Jerusalim – Cvijeti je pokretni praznik koji se slavi dan po vaskrsenju Lazarevom, odnosno Lazarevoj suboti i Vrbici, šeste nedjelje Velikog posta i nedjelju dana pred Vaskrs.

Hristos je u grad ušao na magarcu, a narod ga je dočekao kao cara, prostirući ispred njega haljine i grančice drveća, noseći u rukama grančice palme.

Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda mu se pridružilo.

Jedni su ga dočekivali sa palminim grančicama u ruci, drugi su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put.

Kada je Isus Hristos izašao na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: “Osana, Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!”.

Ali, Isus Hristos je cijelim putem bio žalostan i kad silazaše niz goru, baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka i reče: “O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju, ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i djecu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vrijeme u koje si pohođen”.

Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: “Ko je to?”, a iz gomile naroda odgovoriše: “Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog”.

Potom Hristos uđe u hram, gdje su bili bolesni i sakati, smilova se na njih i sve ih iscjeli. Među narodom i djecom zavlada veliko oduševljenje, te su mu klicali: “Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!”

Slušajući to, Isusu priđoše neki fariseji i rekoše mu: “Čuješ li to što ovi govore?”, a on im odgovori: “Zar niste nikada čitali: iz usta male djece i odojčadi, načinio si sebi hvalu”.

Cijelog dana Isus Hristos propovijedao je u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitaniju.

Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.

Ovim praznikom obilježava se posljednja nedjelja pred početak Isusovog stradanja, smrti i Vaskrsenja.

Običaji i vjerovanja

O sutrašnjem prazniku se odvajkada vodilo mnogo računa. Cvijeti se slave u svim hrišćanskim zemljama, ali kod nas naročito veselo i svečano.

Uoči Cvijeti odlazi se u polje da se bere cvijeće. Za svaku vrstu cvijeća koje uberete vezuje se određene simbolika:

margarete – da budete lijepi i krupni

dren – da budete jaki i zdravi

ljubičice – da budete mirišljavi i privlačni

vrbove grančice – da svi budu napredni i uspješni

Taj običaj se najčešće vezuje za djevojke. Cvijeće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Cvijeće se ponekad potapa u vodu u kojoj treba d bude i zlatno ili srebrno prstenje i onda se tom vodom djeca umivaju. Stavlja se i vrbova grančica “za brz boljitak”, dren “za zdravlje”, a djevojke stavljaju i ljubičice.

U znak sjećanja na ljude koji su u Jerusalimu Isusa dočekali palminim grančicama i cvijećem, kod nas je običaj da djevojke i djeca ujutru na dan praznika porane i odu da beru cvijeće. Potrebno je požuriti jer se vjeruje da onaj ko prvi stigne i uzbere cvijet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno vjeruje.

Običaj je ranije bio u Srbiji da ljudi na Cvijeti šetaju okićeni cvijećem. Tu je običaj da momak od ubranog cvijeća napravi buket, u kojem svaki cvijet ima svoje značenje i nosi ga djevojci. Po cvijetovima ona razazna njegova osjećanja.

U Šumadiji je običaj da se momci i djevojke sakupljaju na igralištima i u parkovima da poklanju jedni drugima cvijeće. Sve prolazi kroz šalu i smijeh, ali niko ne igra i ne pjeva jer traje Vaskršnji post. Izuzetak je Istočna Srbija, kada se na Cvijeti okupe mladići i devojke na raskršću ili kod crkve, založe vatru i igraju i pjevaju dok ne počne liturgija u crkvi.

Izdvaja se i tradicija da povorke djevojaka, „lazarica”, izvode ples pjevajući pred svakom kućom, pa ih darivaju.

Prema predanju, običaj nagoviješta da je djevojku stasala za udaju. Treba ići tri puta zaredom u „lazarice” da se izbjegne nesreća. Prema običaju, na taj način su devojke bile čuvane od prerane udaje. Pjesmom i plesom daruju domaćine željama za boljitak i uspjeh, piše

Izvor: ATV