Slike Pavla Golijanina, akademskog likovnog umjetnika, kustosa Galerije Centra za kulturu „Semberija“, predstavljene su večeras na kratko bijeljinskoj publici, a povod, kako on reče, je izlaganje slika i boravak Pavla Golijanina, u novembru i decembru, u Parizu.

„Ovo večeras nije klasična izložba, jer će slike biti izložene samo večeras. Želio sam večeras da predstavim nekakav presjek, jer sam, nakon konkurisanja za Pariz, u maju dobio potvrdu da moje slike mogu otputovati u „grad svjetlosti“. Vjerovatno je to prilika da se dobije i neka ocjena pariške publike i da se vidi u kom pravcu će se sve to nastaviti. Motivi na mojim slikama mogu se podijeliti u nekoliko cjelina. Na slikama se mogu vidjeti ježevi, konji, morske raže, neki antropomorfni ili zoomorfni karakteri. Sve njih stavljam u određene situacije. Slikao sam skok paraglajderom, morski cvijet, naručivanje pića u kafani. Teme su opšte, apstraktne i univerzalne. Dominiraju velika platna i na ovakvim formatima radim još od studentskih dana. Mislim da je ova serija mojih slika postala prepoznatljiva. Nastojao sam da pročistim likovne forme i da dobijem neke nove likovne kvalitete“.

Pariz je za svakog umjetnika veliki izazov

Pavle Golijanin kaže da je već izlagao u Parizu, u decembru 2023. godine. Nova izložba je za njega jedan novi umjetnički izazov, jer će slikati na licu mjesta.

„Ono što je bitno za tu rezidenciju u kojoj ću slikati, to su njihovi kontakti sa kustosima i galeristima. Ima tu i malo pritiska kod stvaranja, jer se treba potruditi da se uradi i naslika nešto što će biti dobro i kvalitetno. Što se mene tiče, planova drugih za sada nemam, tako da sam se u potpunosti orjentisao trenutno na Pariz. Umjetnik, da bi ostao svjež i živ, mora svake dvije do tri godine da ide protiv sebe, da bira različite motive za svoje slike. I tehnološke promjene, ali i lična inspiracija utiču na tu stvaralačku energiju koja nas pokreće. Kada slikam, uvijek pokušavam da motivi na mojim slikama komuniciraju sa posmatračem i da mu budu ravni. Radio sam slike u različitim tehnikama, od ulja na platnu, akril na platnu, grafike, digitalne printove, crteže. Uglavnom su to akril i ulja na platnu“, kaže Pavle Golijanin.

Svaki umjentik ima svoju poetiku

Pokušavajući da definiše ono što slika, u smislu likovnog pravca kojem teži, Pavle kaže da su već odavno takvi pravci u likovnoj umjetnosti prestali da postoje.

 „To više nije relevantno za bilo šta. Svaki umjetnik ima neku svoju poetiku. U okviru tih istorijskih pravaca uvijek možemo da pronađemo neke primjere, ali, u posljednje vrijeme umjetnici teže da izgrade svoju umjetničku poetiku i ne obraćaju pažnju na te vremenske okvire. Poštujem veliki broj slikara i teško mi je da izdvojim nekoga posebno i da kažem da je on bio moj uzor u slikarstvu“, kaže Pavle Golijanin.

Bijeljina.com