Jedan od najboljih pjesnika na srpskim prostorima, Đorđo Sladoje, gostovao je večeras u Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ u okviru kulturne manifestacije „Dučićevi i Magini sati“.

Đorđo Sladoje je, kako je istakla moderator ove pjesničke večeri, Nikoleta Petrović, pjesnik snažnog zavičajnog glasa i nacionalnog osjećanja, autor čija je poezija istovremeno i tihi zapis i gromki odjek.

„U svoju poeziju Sladoje je ugradio doživljaje iz djetinjstva, bol i rasutost seoba, ratne ožiljke, blagost humora, snagu jezika i odjeke trajanja srpske duhovnosti i kulture. Dobitnik je četrdeset prestižnih književnih nagrada, od Zmajeve, Dučićeve i Šantićeve, do Žičke hrisovulje i Nagrade Srpske akademije nauka i umetnosti iz Fonda Branka Ćopića. Uređivao je Letopis Matice srpske, čuvajući tako jedan od stubova našeg kulturnog pamćenja. Poezija Đorđa Sladoja je most između sjećanja i sadašnjosti, između mitskog prostora Hercegovine i ravničarskog Banata, naglasila je Petrovićka.

Za lirskog pjesnika važan je doživljaj i sjećanje

Govoreći o svojoj poeziji, pjesnik se neminovno vratio u svoj zavičaj, u selo Klinja kod Uloga, odnosno kod Kalinovika. Podsjetio je na godine kada je kao đak pješak osam kilometara pješice išao do škole.

„Pjesme sam počeo da pišem, ni sam ne znam kada. Riječi su se same slagale, rimovane u desetercu. Pisao sam o seoskim zgodama i u mojim pjesmama glavni junaci su bili rođaci, komšije, često i ukućani. Dok sam im deklamovao svoje stihove, svi su se smijali. Rano sam upoznao i naličje poezije, jer nekoga pogodi prejaka riječ i taj bezazleni smijeh. Moja prva lektira je bila Vukova „Pjesmarica“. Sve te pjesme znao sam napamet i prije nego što sam krenuo u školu. Za lirskog pjesnika, kakav sam ja, važan je doživljaj. Važno je sjećanje, zapravo, prva sjećanja i prvi utisci, prve slike, upoređivanje stvari, prvi strahovi. Djetinjstvo nije uvijek samo igra. Ipak, djetinjstvo je jedna mitska opna u kojoj sve diše jednom dušom, i ljudi i životinje i sve ono što je Bog dao. Djetinjstvo prestaje onog trenutka kada postanemo svjesni svoje prolaznosti“, istakao je pjesnik Đorđe Sladoje, naglasivši da je „djetinjstvo rodno mjesto njegove poezije“.

Pjesnik Đorđo Sladoje kaže da mu je uvijek bilo važno da sačuva svu čistotu, intenzitet i ljepotu, bezazlenost dječijeg doživljaja i da sve to kasnije spretno prenese u svoje stihove.

Bijeljina.com