U Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ održan je tradicionalni Dvadeset i drugi festival humora i satire koji je okupio najpoznatije pisce aforizama iz Republike Srpske, FBiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske.
Miladin Berić, jedan od organizatora festivala, inače, poznati aforističar i satiričar iz Banjaluke, kaže da aforističari na ovom festivalu publici garantuju puno smijeha i dobru atmosferu.
„Niko do sada sa ovog festivala nije otišao namrgođen i nezadovoljan. Predstavljamo večeras i deseti zbornik aforizama. Uvijek je na ovim prostorima bilo idealno stanje za pisanje aforizama. Nažalost, aktuelna politika nas je dovela do toga da budemo dobri aforističari. Moji aforizmi su više nego aktuelni. Evo nekih: „Hvala Bogu da smo dočekali da srpsku vladu sastavlja Srbin, pa makar bio i američki ambasador“ ili „Napustio sam posao univerzitetskog profesora i zaposlio sam se kao policajac. Veća plata, veća mogućnost dodatne zarade, a o ugledu i da ne pričamo“ ili „ Nisam imao para da uplatim školarinu na privatnom fakultetu. Kasnila mi penzija“.
Pavica Veljović iz Surčina kaže da je energija na ovom festivalu uvijek izuzetna, jer se okupe brojni stvaraoci.
„Ovo nije festival samo u slavu i čast aforizma, već u slavu stvaralaštva koje je velika istorijska istina o našim životima koja se kroz humor i satiru može čuti. Petnaestak godina pišem aforizme. Moji aforizmi odišu životom, ljubavlju i erotizmom. Smatraju me za hrabrog aforističara. Iza mene su i brojne nagrade. Evo mojih aforizama: „On lud, ja zbunjena. Brak nam je poslovica“ ili „Skidao mi je zvezde s neba, a onda mi je pao mrak na oči“ ili „ Vođa je slep, ali mi to ne vidimo“.
Rade Đergović, aforističar iz Šapca, kaže da je dvadeset puta gostovao na bijeljinskom festivalu humora i satire.
„Imao sam čast, zahvaljujući pjesniku i aforističaru Gruji Leri, da učestvujem više puta na ovom festivalu. Ovaj festival je okupio aforističare iz bivše Jugoslavije. Ovo vrijeme pogoduje afirističarima. Sve ovo što nam se u društvu dešava danas, mi aforističari pretvaramo u aforizme. Ovo je sjajna prilika da ukažemo, na jedan satiričan način, na brojne društvene anomalije. Mislim da se trenutno na ovom dijelu Balkana pišu najbolji svjetski aforizmi. To je ocjena svih onih koji se bave aforizmom, kao najkraćom književnom formom. Učitelj sam po profesiji. Radio sam u Šabačkoj biblioteci, a pisao sam aforizme i za djecu i za odrasle. Zbog toga ću vam pročitati nekoliko dječijih aforizama. „Kada na kraju školske godine tata vidi moju đačku knjižicu, on odmah traži svoju zdravstvenu“ ili „Na roditeljske sastanke šaljem samo svoju baku. Ionako ništa ne vidi, ne čuje i ne pamti“ ili „Ja volim svoju učiteljicu, ali moj tata nije ravnodušan prema njoj“. Za odrasle imam ove aforizme: „Ima nas tu i tamo, a sve više tamo“ ili „Moj deda na izbore nije izlazio. Čim je umro, glasao je“. Za kraj imam još jedan aforizam: „Predsjednik se pola sata nije pojavljivao na televiziji. Bože, da li mu je dobro“.
Bijeljina.com