Sveta Petka, u narodu poznata i kao Prepodobna Paraskeva,jedna je od najpoštovanijih svetiteljki među Srbima. Njeno ime se s poštovanjem izgovara u gotovo svakom domaćinstvu, a dan kada se proslavlja, 27. oktobar, za mnoge porodice predstavlja trenutak tihe molitve i zahvalnosti.

Kult Svete Petke duboko je ukorijenjen u srpsku duhovnost. Ona je svetiteljka koja simbolizuje strpljenje, čednost, žensku snagu i vjeru koja ne traži potvrdu, već mir. U narodnom predanju, Paraskeva je zaštitnica žena, siromašnih, bolesnih i onih koji trpe, pa je zato njeno ime postalo sinonim za blagost i utjehu.

Ko je bila Sveta Petka

Prepodobna Paraskeva rođena je u Epivatu, u blizini Carigrada, u 11. vijeku. Poticala je iz bogate i pobožne porodice. Još kao dijete pokazivala je skromnost i saosjećanje prema siromašnima, pa je, prema predanju, već sa petnaest godina napustila roditeljski dom i pošla u Palestinu, gdje je živjela u molitvi i podvižništvu.

Ostatak života provela je u postu i tišini, moleći se za mir među ljudima. Poslije smrti, njene mošti su postale izvor mnogih čuda i iscjeljenja. Tokom vijekova, više puta su prenošene – iz Epivata u Carigrad, potom u Trnovo, pa u Beograd. Danas se nalaze u Jašiju, u Rumuniji, gdje svake godine milioni vjernika dolaze da se poklone svetiteljki koju nazivaju “Majkom svih hrišćana sa Balkana”.

Beograd – Crkva Svete Petke na Kalemegdanu

U Beogradu se poštovanje prema Svetoj Petki osjeća možda najintenzivnije upravo u Crkvi Svete Petke na Kalemegdanu.

Hram je sagrađen na mjestu gdje su, prema predanju, čuvane njene mošti, a u unutrašnjosti se nalazi izvor čudotvorne vode. Ta voda, kažu vjernici, nikada ne presušuje, a uz nju su vezana brojna svjedočanstva o iscjeljenjima.

Svake godine, posebno uoči 27. oktobra, stotine ljudi dolaze da se umiju, da uzmu malo vode za dom, ili samo da zapale svijeću. Sveštenici ističu da mnogi dolaze bez riječi – da se pomole u tišini, jer, kako vjeruju, “Petka razumije i ono što čovjek ne može da izgovori”.

Izvor Svete Petke u Izvorskom manastiru

U podnožju planine Kukavice, blizu Paraćina, nalazi se Manastir Svete Petke Izvorska. U njemu postoji izvor za koji narod vjeruje da ima iscjeliteljsku moć.

Tu se vijekovima okupljaju vjernici iz cele Srbije, naročito žene koje žele potomstvo, zdravlje ili mir u porodici.

U manastirskoj porti, uz vodu koja kaplje iz kamene stijene, mogu se vidjeti cedulje s imenima, fotografije djece i male zahvalnice – kao tihi svjedoci molitvi koje su, kako ljudi vjeruju, uslišene. Posebno je zanimljivo da se u starim crkvenim zapisima pominju i “čudesna ozdravljenja”, i to upravo onih koji su dolazili sa iskrenom vjerom, a ne sa zahtjevom.

Manastir Trnavska Sveta Petka – čuda u skromnosti

U blizini Čačka, na padinama Ovčarsko-kablarske klisure, nalazi se Manastir Trnavska Sveta Petka. Po narodnom predanju, voda iz izvora pored manastira “liječi oči i srce”. Ovaj manastir je vijekovima bio poznat kao mjesto gdje ljudi dolaze da se zavjetuju i da se pomire. Mnogi ga nazivaju “kućom praštanja”, jer su se upravo tu, poslije dugih svađa, bratstva i porodice izmirile.

Iako malog obima i bez raskoši, Trnavska Sveta Petka odiše smirenošću koja se teško opisuje, a vjernici kažu da upravo ta skromnost donosi duhovnu snagu.

Ostala svetilišta posvećena Svetoj Petki – tragovi po cijeloj Srbiji

Poštovanje prema Svetoj Petki ne vezuje se samo za jedan kraj, već se proteže gotovo kroz svako područje Srbije. Gdje god da krenete, naići ćete na crkvu, manastir ili izvor koji nosi njeno ime, a svako od tih mjesta ima svoju priču – o vjeri, iscjeljenju i zahvalnosti.

U Nišu, koji se smatra jednim od prvih mjesta gdje je njen kult zaživio, nalazi se crkva Svete Petke u selu Sićevo, poznata po izvoru koji nikada ne presušuje. Vjernici iz tog kraja vjeruju da voda sa tog izvora donosi mir i zdravlje, naročito ženama i djeci.

U manastiru Ćelije, u blizini Valjeva, čuva se dio moštiju Svete Petke, a vjernici svjedoče da su upravo pred njenim likom mnogi pronašli snagu da oproste i da se promijene. Sveštenici kažu da se u dane oko njenog praznika manastir pretvara u “malo more ljudi”, koji dolaze tiho, sa svijećom u ruci, ne tražeći čudo – već mir.

Na Rudniku postoji crkva posvećena Svetoj Petki koju narod naziva “čuvaricom rudarskih duša”, jer su rudari decenijama dolazili da se pomole za bezbjedan povratak iz jame.

U Vrnjačkoj Banji, izvor koji nosi njeno ime posjećuju bolesni, a prema predanju, voda “vidarica” pomaže kod očnih bolesti i nervnih napetosti.

U istočnoj Srbiji, naročito u okolini Zaječara i Knjaževca, poštovanje prema Svetoj Petki ima poseban ton. Tamo se i danas čuva običaj da se uoči njenog praznika žene okupe u dvorištima crkava, donose posnu hranu i pjevaju pesme posvećene svetiteljki. Vjeruje se da se na tim mjestima “Petka spušta među narod” – ne u čudima koja se vide, već u tišini koju ostavlja.

Čak i u seoskim crkvama, često podignutim od kamena i blata, ime Svete Petke nalazi se na oltarskim vratima, na ikonama koje su stajale u domovima generacijama.

U mnogim mjestima, naročito u Šumadiji, slavska kolačarska trpeza upravo na njen dan okuplja porodice koje joj se zavjetuju zbog zdravlja djece, boljitka i zaštite od bolesti.

Zašto žene najviše poštuju Svetu Petku

U narodnoj svesti, Sveta Petka je oličenje ženske snage, ali i strpljenja. Vjeruje se da je ona zaštitnica onih koje nose više nego što mogu, i koje i u patnji ne prestaju da vjeruju.

Zato se kaže da su “Petkini dani dani tišine” – ne govori se ružno, ne raspravlja se, već se mirno radi i moli. U mnogim krajevima Srbije žene se ujutru umivaju izvorskom vodom i započinju dan rečenicom:

“Petko sveta, čuvaj mi kuću i djecu, kao što si čuvala sve što je čisto.” Kult Svete Petke nije vezan za raskošne hramove, već za iskrenu molitvu.

Gdje god da se pomene njeno ime, ljudi zastaju s poštovanjem. U zemlji koja je navikla na nemire, Sveta Petka ostaje simbol smirenosti, praštanja i tihe, ali postojane vjere.

Njena svjetlost nije od zlata ni od ikona, već od riječi “hvala” koje izgovaraju oni koji su vjerovali da će im pomoći – i jesu, piše Ona.rs.

Izvor: Bl portal