Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave Svetog proroka Jeremiju

 

Rođen je oko 600. p. n. e. (šest vijekova pre Hrista) u selu Anatotu nedaleko od Jerusalima. Već u petnaestoj godini počeo je da proriče i zbog toga je vrlo često bio u nemilosti vlasti, čak i proganjan i zatvaran. Zbog prvih proročanstava u vrijeme vladavine cara Josije navukao je gnjev tadašnjih velikaša i tada je jedva uspio da spase svoj život

Caru Joakimu je prorekao da će njegov pogreb biti kao pogreb magarca, što je značilo da će njegovo mrtvo tijelo izbaciti van Jerusalima i da će se ono dugo povlačiti po zemlji bez sahrane.  Zbog toga je Jeremija bačen u tamnicu. Pošto nije mogao da piše u tamnici, Jeremija je pozvao Varuha, koji je stajao kod prozorčića tamnice i zapisivao ono što mu je Jeremija diktirao. Kada je caru pročitano ovo proročanstvo, razgnijevljeni car je uzeo hartiju i bacio je u vatru.

Uz Božju pomoć Jeremija je dobio slobodu, a njegovo proročanstvo se ostvarilo. Potom je caru Jehoniji prorekao da će biti odveden u Vavilon sa cijelom porodicom i da će tamo umrijeti i to se uskoro i dogodilo. U vrijeme vladavine cara Sedekije, Jeremija je stavio jaram na svoj vrat i išao kroz Jerusalim proričući pad Jerusalima i ropstvo pod Vavilonjanima. Pisao je roblju jevrejskom u Vavilonu da se ne nadaju povratku u Jerusalim, jer će ostati tamo sedamdeset godina.

Uskoro su Vavilonci zauzeli Jerusalim, cara Sedekiju ubili, grad opljačkali i razorili, a ogroman broj Jevreja posjekli upravo u dolini Totef. Jeremija je sa levitima uzeo Kovčeg zaveta iz hrama i odneo ga na brdo Navat, gdje je Mojsije umro, gdje ga je sakrio. Misircima je prorekao propast njihovih idola i dolazak „Dijeve sa Mladencem“.

Postoji predanje, da je sam car Aleksandar Veliki posjetio grob proroka Jeremije. Po naredbi cara Aleksandra tijelo Jeremijino je prenijeto i sahranjeno u Aleksandriji. Po njemu se nazivaju Knjiga proroka Jeremije i Plač Jeremijin.

Običaji na dan Svetog Jeremije

Prema narodnom vjerovanju, Jeremija je zaštitnik od zmija otrovnica. Običaj nalaže da se tjeraju ovi gmizavci kako se ne bi pojavljivali tokom ljeta. Neko od članova porodice trebalo bi da ujutru porani, uzme tiganj i da dok lupa u ovaj predmet, nekoliko puta izgovori: “Jeremija u polje, a sve zmije u more! Samo jedna ostala, za zlo njeno ostala, oba oka izbola, na dan trna glogova. Na četiri šipova, zlu kob izjela”.

Običaj kaže da se na Jeremijin dan ne otvaraju britve i ne radi bilo šta iglom i koncem. Treba voditi računa da se ni za kim ne vuče odvezana pertla ili neki končić da se na isti način tako ne bi vukle i zmije, glasi još jedno narodno vjerovanje.

 

izvor:magazin.novosti/FOTO: