Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog Ignjatija Bogonosca, koji je stalno u srcu i na usnama nosio ime Boga živoga i zato što ga je, kao malog, Isus Hristos držao na rukama

 

Prema predanju, Gospod je, podučavajući svoje učenike smjernosti, uzeo jedno dijete i rekao: “Ko se ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom”.

To dijete bio je Ignjatije.

Kada je odrastao, bio je učenik Svetog Jovana Bogoslova, a kasnije episkop u Antiohiji, gdje je prvi uveo antifonski način pojanja u crkvi.To je pojanje za dvije pjevnice tako da kad na jednoj strani pojanje prestane, na drugoj počinje, a ovaj se način pojanja Svetom Ignjatiju čudotvorno otkrio.

U to vrijeme je car Trajan, prolazeći kroz Antiohiju u ratnom pohodu protiv Persije, čuo za Svetog Ignjatija i pokušao da ga savjetima i prijetnjama, čak ponudom senatorske titule, okrene od vjere.

Kad nije uspio, naredio je da ga okovanog pošalju u Rim i bace u arenu pred zvijeri.

Teški put od Antiohije do Rima svetitelj je proveo u molitvi i želji da strada za svoga Gospoda.

Lavovi su ga rastrgli u rimskoj areni 106. godine. Od svetitelja i mučenika ostalo je samo njegovo srce ispunjeno ljubavlju za Gospoda Isusa Hrista.

Običaji

Narod je ispričao mnoge priče o Ignjatiju Bogonoscu, čiji prenos moštiju slavi u decembru. Tako se vjeruje da je, još u vreme dok je bio grešnik, prenosio ljude preko zaleđene rijeke. Jednom ga je neki čovjek mnogo požurivao, a krenuo je da pokudi jednu djevojku. Smatralo se da je to grijeh nad grijehovima i ljutiti Ignatije ga je zato ubio, pa je bio razriješen starih grijehova.

U znak sjećanja na ovog sveca, žene na njegov praznik ne rade teške poslove, ne šiju i ne rade ručne radove. Djeci se daju kolači tako što se svako prvo povuče za uvo, kako bi što više poraslo.

U kućama gdje ima živine, ona se hrani na poseban način. Na zemlju se položi kanap u obliku kruga, pa se žito baca u taj krug. Vjeruje se da će perad bolje napredovati. Ovaj dan se u nekim krajevima zove i Kokošiji Božić.

 

Bijeljina.com/FOTO:SPC