Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave svetog prepodobnog Davida Solunskog

Blaženi otac rodio se na Istoku, a u toku mladosti napustio je svijet, srodnike, prijatelje i sve bogatstvo i sa ljubavlju pošao za Gospodom.

Silnim uzdržavanjem, on je pokorio tjelesne strasti i javio se kao neki anđeo u tijelu. Pored toga što ga je krasilo uzdržavanje, bio je još i veoma smirenouman. Čitajući Sveto Pismo i žitija svetih muževa on se trudio da ih podražava, a osobito svetim stubovima. Nastanivši se blizu Soluna, on se popeo na jedno bademovo drvo sjedeći bez ičega na njegovim granama.

Tu je kao miloglasna ptica, tješio korisnim savjetima sve one koji su mu dolazili. NJegov um je bio ustremljen ka božanskoj visini, zato ga je Bog obogatio darom čudotvorstva i on je postao svetozarni stub Crkve, koji je svojim čudesima prosvećivao sve.

Neki njegovi učenici su ga molili da siđe sa drveta i da živi u keliji koju će mu oni napraviti. Ipak, sveti David je tri godine ostao na drvetu. Tada mu se javio anđeo Gospodnji i rekao mu da je Gospod ispunio njegove molitve i podario mu smirenoumlje i pobožnost koju je od Boga tražio. Zatim je sišao sa drveta i uselio se u keliju koju su mu napravili pod bademovim drvetom. Podnoseći svaku oskudicu, zimu i vrućinu dostigao je bestrašće.

Slijepima vraćao vid

Što se tiče njegovih čuda, dovoljno je pomenuti makar dva. Doveli su jednom mladića koga je zaposjeo đavo. Kada se mladić približio keliji krenuo je da vrišti kako ga prži oganj i onda je David pružio ruku kroz prozorče, blagoslovio ga je i izgnao demona iz njega. Jednu slijepu ženu, koju su mu doveli, on pomolivši se Bogu, blagoslovio je znakom krsta i ona je odmah progledala.

Mitropolit Solunski Aristid i svi velikaši i građani zamolili su jednom prepodobnoga da ode u Carigrad caru Justinijanu (527-565) radi završavanja nekih gradskih poslova. Prepodobni je krenuo na put sa svoja dva učenika, Teodorom i Dimitrijem, ali prorekao je da im se neće vratiti živ u grad. Kad je  stigao pred cara u Carigrad uzeo je u ruke žar, stavio na njega tamjan i okadio cara, a oganj mu ni najmanje nije opržio ruke niti ga povredio. Kad je to vidio, car se do zemlje poklonio Davidu i ispunio mu narodnu molbu radi koje je došao.

Pri povratku natrag u Solun prepodobni se, po predskazanju, upokojio na domaku grada 548. godine. NJegovo sveto tijelo je prenijeto u grad i sahranjeno u manastiru mučenika Teodora i Merkurija.

Mošti su ostale cijele i nisu istrulile

Svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima ovaj blaženi otac prevazišao je granice ljudske prirode i otišao je  ka Gospodu svome, koga je još kao mlad zavolio.

Tropar

U tebi se, oče, sigurno spase bogolikost, jer si primivši Krst, sledio Hrista. Djelima si učio prezirati tijelo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveti Davide, raduje se duh tvoj.

 

izvor:Agencije/FOTO:SPC