Prepodobni Antonije Veliki živio je od sredine III do sredine IV vijeka, više od sto godina i smatra se ocem hrišćanskog monaštva. Za ovog svetitelja, kojeg 30. januara slave pravoslavni vjernici širom svijeta, vezuje se jedna od najpoznatijih tema hrišćanske umjetnosti – Iskušenja svetog Antonija.

Prepodobni Antonije Veliki se rodio 251. godine u selu Komi, nedaleko od Herakleopolja u Gornjem Egiptu, tada dijelu Rimske imperije, kao dijete bogatih roditelja.

Umrli su kada je imao 18 godina. Naslijedivši cjelokupno imanje, razdijelio ga je sirotinji, a sestru smjestio u zavod sa hrišćanskim djevicama. Potom je otišao u pustinju u kojoj je živio sljedećih osamdeset godina, zbog čega se smatra ocem pustinjačkog i hrišćanskog monaštva uopšte. Živio je usamljeničkim životom, prvih godina u jednoj grobnici nadomak rodnog sela, a bavio se drvodeljstvom, molitvama i razmišljanjima o biblijskim poukama.

Neprestano je pomjerao granice svog podvižništva. Kada bi pomislio da je jedan zadati cilj ispunio, on bi pomjerio ljestvicu za stepen više. Ljude je viđao samo kada bi donosili hljeb i so u zamjenu za rukotvorine i kada bi odlazio na liturgiju. Često je govorio o svojoj borbi sa demonima. Prvo su ga mučile misli o tome da je beskoristan taj njegov čin napuštanja sveta i bogatstva, potom ga je grizla savjest zbog nezbrinute sestre koja nema ni podršku ni utjehu. Svake noći mučila ga je i tjelesna pohota za ženama, koja je bila tako jaka da nije mogao da je sakrije pred drugima. Ali, on je odoijlevao postom, molitvom, bdenjem, tjelesnim iznurivanjem.

Razobličio đavola

Na kraju mu se, kaže hrišćansko crkveno predanje, đavo javio u liku malog crnog dječaka koji mu je ponizno rekao: “Pobijedio si me”, čime je htio da ga navede da pobjedu pripiše samome sebi, i da tako upadne u greh gordosti. Sveti Antonije ga je upitao ko je on, a đavo mu je odgovorio da je duh bluda koje je mnoge zaveo, a da je samo on uspio da “sve strele polomi”. Na to mu je, kaže predanje, Antonije kazao: “Bog je dopustio da mi se javiš crn – radi objelodanjenja tame tvojih zlomisli, a kao dječak – radi izobličenja tvoje nemoći. Zbog toga si i dostojan svakog prezira”.

Nakon toga je đavo otišao i nikada se više nije vratio. Mnogi hrišćanski umjetnici vijekovima su bili inspirisani ovim iskušenjima, a među njima su i naši. Iskušenja Svetog Antonija Velikog često služe i kao metafora za iskušenja ljudi koji u današnjem svijetu teže hrišćanskom idealu.

Izvor: AGENCIJE